Rek'o si mi da sam sjebana, ja sam se složila da jesam, ali sam ti tražila da mi definišeš sjebanost, ne onu iz knjiga, nego ono kako ti misliš, zašto sam, kako i na koji način sjebana, jer sam bila uvjerena da sam to dobro krila, prvo od sebe, pa od tebe. Krila, jer sam se stidila.
Ti si samo rekao da je jedan od jasnih znakova da sam sjebana to što ti tražim da mi opišeš, da me uniziš i povrijediš, i tu sam znala da nemaš pojma, da samo nagađaš.
Jer, moja sjebanost se ne manifestuje pred tobom, njom ili njima.
Moja sjebanost je samo moja, i niko ne biva oštećen, čak ni ja sama.
Ti si samo trebao razlog,
a meni je sve bilo jasno i pustila sam te.
Ja sam te pustila da se ne vratiš, da odeš, da se čak i ne osvrneš da li plačem, da li mi je loše.
Ti si otišao, nisi se osvrnuo sve dok nisam prestala plakati, onda si, pogledavši iz daljine, zaključio da mi nije teško.
Laž, teška laž, plakala sam, pogledaj me bolje, zagledaj se, pogledaj mi obraze, nije od kiše, ne pada.
Zar ne vidiš da ne pada?
U te dvije sekunde sam shvatila da si me tako tretirao sve vrijeme. Površno.
Nije da nisi gledao, jesi, ali nisi vidio.
Oči su mi lijepe, kažeš, a ne vidiš da ne sijaju.
Oči mi, kažeš, sijaju, a ne vidiš da je to zbog suza kojima ne dam da se sliju niz obraz.
Zato ti je lako okrenuti se.
Jer nije teško ostaviti mene, ovakvu kakvu me vidiš.
Ti si samo gedao, nisi osjećao. Povremeno, možda, osjećao.
Ja sam sjebana jer sam to primjetila.
Eto, ja sam sjebana jer primjećujem, to ti je moja definicija.
Ti si samo rekao da je jedan od jasnih znakova da sam sjebana to što ti tražim da mi opišeš, da me uniziš i povrijediš, i tu sam znala da nemaš pojma, da samo nagađaš.
Jer, moja sjebanost se ne manifestuje pred tobom, njom ili njima.
Moja sjebanost je samo moja, i niko ne biva oštećen, čak ni ja sama.
Ti si samo trebao razlog,
a meni je sve bilo jasno i pustila sam te.
Ja sam te pustila da se ne vratiš, da odeš, da se čak i ne osvrneš da li plačem, da li mi je loše.
Ti si otišao, nisi se osvrnuo sve dok nisam prestala plakati, onda si, pogledavši iz daljine, zaključio da mi nije teško.
Laž, teška laž, plakala sam, pogledaj me bolje, zagledaj se, pogledaj mi obraze, nije od kiše, ne pada.
Zar ne vidiš da ne pada?
U te dvije sekunde sam shvatila da si me tako tretirao sve vrijeme. Površno.
Nije da nisi gledao, jesi, ali nisi vidio.
Oči su mi lijepe, kažeš, a ne vidiš da ne sijaju.
Oči mi, kažeš, sijaju, a ne vidiš da je to zbog suza kojima ne dam da se sliju niz obraz.
Zato ti je lako okrenuti se.
Jer nije teško ostaviti mene, ovakvu kakvu me vidiš.
Ti si samo gedao, nisi osjećao. Povremeno, možda, osjećao.
Ja sam sjebana jer sam to primjetila.
Eto, ja sam sjebana jer primjećujem, to ti je moja definicija.