...isprekidano podsjecanje na valove i ponore...

...pokusavam da nadjem sebe
onakvog izgubljenog
medju tvojim vrletima i opasnim valovima zemaljskog
uplasi se neka dubina probudjena
i ne odustaje
ali strepi
ako joj je se posreci
da li ce moci ukrotiti
elementano i amazonski neukrotljivo
jer,
lako je probuditi ili obasjati
ali zaustavljeno
ako ne ubijedis zasto si mu stanica
neminovna je ubilacka hladnoca i tjesnoca
a na nove pokusaje
nema se prolaza
to je tako u glavi i borba je od kada sam
za borbu zreo
a sve sto nijesam zaustavio ili se opekao
nijesam ni sreo
ne pocinje se razvoj ako bljesak i sjeciva
i probudjenog zova dubina
ne krene u svoje pohode nadstavrnog
tj. svakidasnjeg
...
 
Ljubav je temenos oko koga se zanosno vrti poezija Faraonna, zaslepljena mirisom i sjajem čudne moći žena. Stihovi puni muževnosti, zatreptalim tamnim nagonima i uzavrelim čulima, postavljaju pitanja i daju odgovore praiskonskom strahu ljubavnika pred ..."da li ću moći ukrotiti elementano i amazonski neukrotivo"... i da li je vredan biti nečija "stanica".

Dubokim stihovima Faraonn slika svoju žeđ za životom, nezajažljivu, hedonističku žeđ da se ispiju sve slasti, ali niže i bujicu pitanja, u kojima nema suzdržanosti, skrivanja, ili nagoveštaja, u kojima, sviknut na bolove, ispušta parajući krik pred neukroćenom lepotom žene i gubitkom ljubavi i moći.

Pesimističke slike i tonovi "valova i ponora" i "dubina probuđenih", postavljaju Faraonna na tron muževnosti, kome se dive i žene koje su se utopile u mirisu njegove kože, ali i one koje nije sreo. Kad krene "u pohod nadstvarnog", muževan zov probuđenih dubina i niska pitanja, čine da se žene zaljubljuju u ljubav.
 
...eto kako Soradze,
prijateljica faraonn_a Tumnopteh_a I
pise...
...eto...
Moji stihovi
ponekad zadrhte ispred njenih ociju
kao oci srne kad osjete pogled vuka
i zna sta joj je ciniti
a,
zna isto da je samo vuk i poznaje...
Pisanje o mojim napisanostima,
Soradze kao da je sasvim normalno
analizira i dovodi do patosa
pjesnikovu zamisao, 'krik' i neutjesenost
a to moze samo Neko
u cijim svjetovima bujaju i divljaju divljine
istom snagom
kao kad su i probudjene
...filosofija, psihoanaliza , slikarstvo i vajarstvo
ali ono Fidijino vajarstvo
sve to prebiva na dohvati Njene i misli i pogleda
dok siri izazvanu reakciju
onako paukovski izmedju prstiju i osmjeha
kojem Ona i njeno razjareno Ja
ne nadje zadovoljstinu
a sve kao vitez kad baci rukavicu i rekao bih da zazali poslije
sto najtezu ranu nije,-'uhvatio'...
Eto tako je Faraonn dozivio predju i zvuke tihe,
heseovskih perli
koje moja Prijateljica oddavno je utkala u svoje
Krvotoke...:hvala:
 

Back
Top