Mi živimo na jednoj divnoj planeti, okruženi čudesnim svemirom, kojega je naša zemlja samo malen dio. Sjajno sunce, blistave zvijezde, ptice, životinje, cvijeće i hiljade drugih stvari u prirodi su čuda koja nas zadivljuju. Odakle potiču sve ove stvari? Da li su se one pojavile pukim slučajem ili ih je neko načinio i stavio ih na njihovo mjesto? Odakle potiče čovjek? Zašto on živi i gdje odlazi posle smrti? To su pitanja koja interesuju svakog čovjeka. Jedini zadovoljavajući odgovor na pomenuta pitanja jeste: Postoji jedna viša Sila, koja je sve stvorila, i od koje mi svi zavisimo. To je Bog. On nam jedini može pokazati cilj i pravi smisao života na zemlji. Bog ne samo da postoji nego se i otkriva čovjeku kao svome stvorenju, jer mu je njegova pomoć neophodno potrebna.
I. KAKO SE BOG OTKRIVA LJUDIMA?
1. Priroda je prva knjiga kroz koju nam se Bog otkriva.
„Jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu - Bog im je to učinio očiglednim. Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja svijeta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora.“ (Rimljanima 1:19–20)
„Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih nebeski svod govori. Dan za danom oni govore, iz noći u noć znanje
otkrivaju. Nije to govor, a nisu ni riječi, nije ni glas što se može čuti. Ali po cijeloj se zemlji rasteglo mjerno uže njihovo, i riječi
su njihove do kraja svijeta stigle.“ (Psalam 19:1–4) Priroda nam govorio Božjoj sili, mudrosti, svemoći, ljubavi i njegovoj
nježnoj brizi za čovjeka. (Vidi: Psalam 111:2–4; Isaija 40:26) Svuda u svemiru i u prirodi koja nas okružuje primjećujemo red,
plan, sklad i tačnost. Sve je potčinjeno određenim zakonima i služi određenoj svrsi. Da li je sve to produkt slučaja? Nipošto! Red u vasioni govori nam o velikom Organizatoru, plan o velikom Inženjeru, savršeni zakon o velikom Zakonodavcu, a u svrsishodnosti svega što je stvoreno vidimo ljubav i brigu Stvoritelja prema njegovim stvorenjima. Sat koji pokazuje vrijeme, kao i svaku mašinu i svaki predmet namijenjen određenoj svrsi, mora da je neko zamislio i načinio. Svemir sa svojim bezbrojnim zvijezdama i planetama, koje se sve kreću savršenim redom svojim određenim putanjama, mnogo je savršeniji od svake mašine. Naučnici su uspjeli da pošalju u orbitu satelit koji se sastoji od četrdeset hiljada finih djelića. Zar bi bilo moguće da su naša zemlja i zvijezde same sebe stvorile, stavile u svoju orbitu i pokrenule? Bog je uzrok i početak vidljivog i nevidljivog svijeta i on je prvi Pokretač svega.
2. Bog nam se otkriva kroz našu savjest.
„Jer kad se neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi drže onoga što je u zakonu, onda su oni sami sebi zakon, premda nemaju zakon. Oni pokazuju da je ono što nalaže Zakon zapisano u njihovom srcu, a o tome svjedoči i njihova savjest i u svojimmislima bivaju optuženi ili pak opravdani.“ (Rimljanima 2:14-15)
Dok nam priroda govori spolja o Tvorcu, savjest nas na njega podsjeća iznutra. Ona nas pohvaljuje kad činimo dobro, i osuđuje kad činimo zlo. Ona nam svjedoči o Bogu kao vrhovnom Zakonodavcu i Sudiji. Ona je dokaz da Bog vodi računa o nama i da će pa kraju tražiti obračun od nas. Filozof Emanuel Kant je rekao: „Dvije stvari me sve više zadivljuju i podstiču na razmišljanje: zvjezdano nebo spolja i moralni zakon iznutra. Kad bi savjest čovječja bila jedini dokaz da ima Boga, to bi bilo dovoljno.“ Isus je savjest uporedio sa svjetiljkom koju treba da održavamo u dobrom stanju ako ne želimo da budemo u mraku. (Matej 6:22) Samo pomoću Božje riječi može savjest da se izoštri, tako da će moći uvijek da nam pokazuje šta je dobro a šta zlo, i da nas upućuje na našu moralnu dužnost.
3. Bog nam se otkriva kroz svoju objavu – Bibliju.
„Tražite u Gospodnjoj knjizi i čitajte naglas - ništa od ovoga nije izostalo, ništa nije ostalo bez svog para, jer su Gospodnja usta tako zapovijedila i njegov ih je Duh skupio.“ (Isaija 34:16) Knjiga Gospodnja ili Sveto pismo je najpotpunije otkrivenje o
Bogu; u njemu nam Gospod preko proroka otkriva svoju volju, svoj karakter i svoj plan spasenja. U Svetom pismu nalaze se i mnoga proročanstva o budućim događajima čija ispunjenja svjedoče o postojanju višeg Bića, koje unaprijed javlja šta će se zbiti. (Isaija 44:6-7) U Svetom pismu iznijeta je unaprijed i istorija čovječanstva i mnogih naroda, što pokazuje da Bog kontroliše događaje u svijetu i upravlja ih prema svome krajnjem cilju. (Djela 17:26) U Svetom pismu vidimo kako Bog radi i kako On govori.
4. Bog nam se otkriva kroz svoga Sina Isusa Hrista.
„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i svijet stvori.“ (Jevrejima 1:1-2) Isus je bio oličenje Očevog karaktera. On nam je svojim životom i karakterom tako potpuno otkrio Oca da je mogao reći: „Ko je vidio
mene vidio je Oca.“ (Jovan 14:9)
II. ZAŠTO MNOGI LJUDI NE RAZUMIJU
BOŽJA OTKRIVENJA I NE POZNAJU BOGA?
1. Ne žele da ga upoznaju.
„Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni i zamijenili su slavu neraspadljivog Boga likovima načinjenim po obličju raspadljivog čovjeka i ptica i četvoronožaca i gmizavaca.“ (Rimljanima 1:21–23) Sveto pismo ističe da je ljudsko srce pomračeno grijehom. Priroda, savjest i Božja riječ su dovoljni da vode čovjeka Bogu, ali čovjek se protivi i zatvara oči. Mnogi ne poznaju Boga i ne žele da ga upoznaju. Oni žele da žive u ovom svijetu bez ograničenja i da
budu sami sebi zakon. Njima se ne sviđa takav Bog koji ne odobrava njihove prohtjeve i grešne strasti pale prirode.
2. Zbog svog idolopoklonstva i nevjerstva.
Idolopoklonstvo i nevjerstvo su dva oblika otpada od živoga Boga. Zbog grijeha i stalnog udaljavanja od Boga ljudi su prešli na
obožavanje lažnih, izmišljenih bogova i idola, koji nisu ništa niti mogu išta pomoći. (Isaija 45:18–21; 44:9)
III. BOG KAO LIČNOST I NJEGOVE OSOBINE
1. Bog je duhovna, inteligentna i stvaralačka ličnost.
„Bog je duh; i koji mu se mole, u duhu i istini treba da se mole.” (Jovan 4:24) Bog je duh, ali ima sposobnost mišljenja, volje i osjećanja. Kao Tvorac i duhovna ličnost, on nije ograničen vremenom ni prostorom, kao što su to ograničena tjelesna bića. Bog je vječan, svuda prisutan, svemogući i sveznajući. (Jevrejima 10:10–13; Priče 15:3; Psalam 135:6; 33:13–15)
2. Ljubav je suština Božje prirode.
Ljubav, milost, pravda i istina su osnovne osobine Božjeg karaktera. Ljubav je suština Božje prirode. (1. Jovanova 4:8) Božji odnos prema nama temelji se na Božjoj milosti. Božja milost je izvor našeg spasenja. (2. Mojsijeva 34:6,7) Pouzdanje možemo da imamo samo u Bogu koji je pun ljubavi prema svojoj djeci, milostiv, pravedan i „obilan“ istinom. (Jeremija 29:11; 31:3; Psalam 108:4.)
IV. BOG KAO STVORITELJ
1. On je sve stvorio.
„I da pokažem u čemu je tajna koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu koji je stvorio sve.“ (Efescima 3:9) Bog je sa svojim Sinom i Svetim Duhom stvorio svijet za šest dana. (2. Mojsijeva 20:8,11; 1. Mojsijeva 1:1–31.)
2. On je sve stvorio svojom riječju i iz ništa.
„Jer on je rekao, i nastalo je; on je zapovijedio, i postalo je.“ (Psalam 33:9) Vidi: Nemija 9:6; Djela 17:27-28.
3. Čovjek je kruna Božjeg stvaranja.
„I stvori Bog čovjeka po obličju svome, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ (1. Mojsijeva 1:27.) Vidi: Psalam 8:3–6; 139:14). Čovjek je stvoren sličan Bogu kako po spoljašnosti tako i po svome karakteru. Njegov um je bio sposoban da shvati božanske istine. Njegova osjećanja bila su čista i plemenita. Svi aspekti čovjekovog bića bili su usklađeni sa zakonima života koje je uspostavio Tvorac.
V. KAKAV TREBA DA JE NAŠ ODNOS PREMA BOGU?
1. Bogu smo dužni iskazivati strahopoštovanje, čast, slavu i zahvalnost.
„Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova, i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore
vodene.“ (Otkrivenje 14:7) Poštovanje prema Bogu uči se i pokazuje u svim aspektima našeg
života.
2. Njemu dugujemo ljubav i poslušnost.
„Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom i svim svojim umom.“ (Luka 10:27, prvi dio; vidi: 5. Mojsijeva 6:5) „Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovjesti.“ (1. Jovanova5:3) „Jer po Njemu imamo život, mičemo se i postojimo.“ (Djela17:28) Mi treba da se učimo da cijenimo Božju ljubav i da smo mu
zahvalni i poslušni.
I. KAKO SE BOG OTKRIVA LJUDIMA?
1. Priroda je prva knjiga kroz koju nam se Bog otkriva.
„Jer im je očigledno ono što se može znati o Bogu - Bog im je to učinio očiglednim. Jer njegova nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno se vide još od stvaranja svijeta, budući da se prepoznaju po onome što je stvoreno, tako da nemaju izgovora.“ (Rimljanima 1:19–20)
„Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih nebeski svod govori. Dan za danom oni govore, iz noći u noć znanje
otkrivaju. Nije to govor, a nisu ni riječi, nije ni glas što se može čuti. Ali po cijeloj se zemlji rasteglo mjerno uže njihovo, i riječi
su njihove do kraja svijeta stigle.“ (Psalam 19:1–4) Priroda nam govorio Božjoj sili, mudrosti, svemoći, ljubavi i njegovoj
nježnoj brizi za čovjeka. (Vidi: Psalam 111:2–4; Isaija 40:26) Svuda u svemiru i u prirodi koja nas okružuje primjećujemo red,
plan, sklad i tačnost. Sve je potčinjeno određenim zakonima i služi određenoj svrsi. Da li je sve to produkt slučaja? Nipošto! Red u vasioni govori nam o velikom Organizatoru, plan o velikom Inženjeru, savršeni zakon o velikom Zakonodavcu, a u svrsishodnosti svega što je stvoreno vidimo ljubav i brigu Stvoritelja prema njegovim stvorenjima. Sat koji pokazuje vrijeme, kao i svaku mašinu i svaki predmet namijenjen određenoj svrsi, mora da je neko zamislio i načinio. Svemir sa svojim bezbrojnim zvijezdama i planetama, koje se sve kreću savršenim redom svojim određenim putanjama, mnogo je savršeniji od svake mašine. Naučnici su uspjeli da pošalju u orbitu satelit koji se sastoji od četrdeset hiljada finih djelića. Zar bi bilo moguće da su naša zemlja i zvijezde same sebe stvorile, stavile u svoju orbitu i pokrenule? Bog je uzrok i početak vidljivog i nevidljivog svijeta i on je prvi Pokretač svega.
2. Bog nam se otkriva kroz našu savjest.
„Jer kad se neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi drže onoga što je u zakonu, onda su oni sami sebi zakon, premda nemaju zakon. Oni pokazuju da je ono što nalaže Zakon zapisano u njihovom srcu, a o tome svjedoči i njihova savjest i u svojimmislima bivaju optuženi ili pak opravdani.“ (Rimljanima 2:14-15)
Dok nam priroda govori spolja o Tvorcu, savjest nas na njega podsjeća iznutra. Ona nas pohvaljuje kad činimo dobro, i osuđuje kad činimo zlo. Ona nam svjedoči o Bogu kao vrhovnom Zakonodavcu i Sudiji. Ona je dokaz da Bog vodi računa o nama i da će pa kraju tražiti obračun od nas. Filozof Emanuel Kant je rekao: „Dvije stvari me sve više zadivljuju i podstiču na razmišljanje: zvjezdano nebo spolja i moralni zakon iznutra. Kad bi savjest čovječja bila jedini dokaz da ima Boga, to bi bilo dovoljno.“ Isus je savjest uporedio sa svjetiljkom koju treba da održavamo u dobrom stanju ako ne želimo da budemo u mraku. (Matej 6:22) Samo pomoću Božje riječi može savjest da se izoštri, tako da će moći uvijek da nam pokazuje šta je dobro a šta zlo, i da nas upućuje na našu moralnu dužnost.
3. Bog nam se otkriva kroz svoju objavu – Bibliju.
„Tražite u Gospodnjoj knjizi i čitajte naglas - ništa od ovoga nije izostalo, ništa nije ostalo bez svog para, jer su Gospodnja usta tako zapovijedila i njegov ih je Duh skupio.“ (Isaija 34:16) Knjiga Gospodnja ili Sveto pismo je najpotpunije otkrivenje o
Bogu; u njemu nam Gospod preko proroka otkriva svoju volju, svoj karakter i svoj plan spasenja. U Svetom pismu nalaze se i mnoga proročanstva o budućim događajima čija ispunjenja svjedoče o postojanju višeg Bića, koje unaprijed javlja šta će se zbiti. (Isaija 44:6-7) U Svetom pismu iznijeta je unaprijed i istorija čovječanstva i mnogih naroda, što pokazuje da Bog kontroliše događaje u svijetu i upravlja ih prema svome krajnjem cilju. (Djela 17:26) U Svetom pismu vidimo kako Bog radi i kako On govori.
4. Bog nam se otkriva kroz svoga Sina Isusa Hrista.
„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim poslednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i svijet stvori.“ (Jevrejima 1:1-2) Isus je bio oličenje Očevog karaktera. On nam je svojim životom i karakterom tako potpuno otkrio Oca da je mogao reći: „Ko je vidio
mene vidio je Oca.“ (Jovan 14:9)
II. ZAŠTO MNOGI LJUDI NE RAZUMIJU
BOŽJA OTKRIVENJA I NE POZNAJU BOGA?
1. Ne žele da ga upoznaju.
„Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni i zamijenili su slavu neraspadljivog Boga likovima načinjenim po obličju raspadljivog čovjeka i ptica i četvoronožaca i gmizavaca.“ (Rimljanima 1:21–23) Sveto pismo ističe da je ljudsko srce pomračeno grijehom. Priroda, savjest i Božja riječ su dovoljni da vode čovjeka Bogu, ali čovjek se protivi i zatvara oči. Mnogi ne poznaju Boga i ne žele da ga upoznaju. Oni žele da žive u ovom svijetu bez ograničenja i da
budu sami sebi zakon. Njima se ne sviđa takav Bog koji ne odobrava njihove prohtjeve i grešne strasti pale prirode.
2. Zbog svog idolopoklonstva i nevjerstva.
Idolopoklonstvo i nevjerstvo su dva oblika otpada od živoga Boga. Zbog grijeha i stalnog udaljavanja od Boga ljudi su prešli na
obožavanje lažnih, izmišljenih bogova i idola, koji nisu ništa niti mogu išta pomoći. (Isaija 45:18–21; 44:9)
III. BOG KAO LIČNOST I NJEGOVE OSOBINE
1. Bog je duhovna, inteligentna i stvaralačka ličnost.
„Bog je duh; i koji mu se mole, u duhu i istini treba da se mole.” (Jovan 4:24) Bog je duh, ali ima sposobnost mišljenja, volje i osjećanja. Kao Tvorac i duhovna ličnost, on nije ograničen vremenom ni prostorom, kao što su to ograničena tjelesna bića. Bog je vječan, svuda prisutan, svemogući i sveznajući. (Jevrejima 10:10–13; Priče 15:3; Psalam 135:6; 33:13–15)
2. Ljubav je suština Božje prirode.
Ljubav, milost, pravda i istina su osnovne osobine Božjeg karaktera. Ljubav je suština Božje prirode. (1. Jovanova 4:8) Božji odnos prema nama temelji se na Božjoj milosti. Božja milost je izvor našeg spasenja. (2. Mojsijeva 34:6,7) Pouzdanje možemo da imamo samo u Bogu koji je pun ljubavi prema svojoj djeci, milostiv, pravedan i „obilan“ istinom. (Jeremija 29:11; 31:3; Psalam 108:4.)
IV. BOG KAO STVORITELJ
1. On je sve stvorio.
„I da pokažem u čemu je tajna koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu koji je stvorio sve.“ (Efescima 3:9) Bog je sa svojim Sinom i Svetim Duhom stvorio svijet za šest dana. (2. Mojsijeva 20:8,11; 1. Mojsijeva 1:1–31.)
2. On je sve stvorio svojom riječju i iz ništa.
„Jer on je rekao, i nastalo je; on je zapovijedio, i postalo je.“ (Psalam 33:9) Vidi: Nemija 9:6; Djela 17:27-28.
3. Čovjek je kruna Božjeg stvaranja.
„I stvori Bog čovjeka po obličju svome, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ (1. Mojsijeva 1:27.) Vidi: Psalam 8:3–6; 139:14). Čovjek je stvoren sličan Bogu kako po spoljašnosti tako i po svome karakteru. Njegov um je bio sposoban da shvati božanske istine. Njegova osjećanja bila su čista i plemenita. Svi aspekti čovjekovog bića bili su usklađeni sa zakonima života koje je uspostavio Tvorac.
V. KAKAV TREBA DA JE NAŠ ODNOS PREMA BOGU?
1. Bogu smo dužni iskazivati strahopoštovanje, čast, slavu i zahvalnost.
„Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova, i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore
vodene.“ (Otkrivenje 14:7) Poštovanje prema Bogu uči se i pokazuje u svim aspektima našeg
života.
2. Njemu dugujemo ljubav i poslušnost.
„Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom i svim svojim umom.“ (Luka 10:27, prvi dio; vidi: 5. Mojsijeva 6:5) „Jer ljubav prema Bogu znači držati njegove zapovjesti.“ (1. Jovanova5:3) „Jer po Njemu imamo život, mičemo se i postojimo.“ (Djela17:28) Mi treba da se učimo da cijenimo Božju ljubav i da smo mu
zahvalni i poslušni.