Povlačenje (bježanija)

Tišina.
Ima li išta teže od tišine?
Palim cigaru da razbijerm nerovozu.Usta su mi suva a nemam ni kapi vode.
Tišinu proreza zvuk rafala.Jednog dva ko će znati.
Napadnut je rov ispred nas.Sa desnog boka iz pravca ormanja nas tuče mitraljez.
Šiša granje!
Pobacamo se u rovove. Rovovi su nam nikakvi iskopani na brzinu u kamenitom terenu.
Ispred nas eksplozije.Pucam u šumu iako nikog ne vidim. Sa isturenog rova stiže Joja i vodi nekog krvave glave.nemam pojma ko je.
Ispred nas više nema nikog sem balija.
Pucnjava se utišava na tren.
Ponovo tišina.Teža je od najgore more.
Aleksa ustaje i kreće naprijed.Molim ga da to ne čini. Okreće se i kroz smijeh kaže: "Bolje da meni fali glava nego vama dlaka sa nje.Ja sam star ,vi ste tek počeli život". Uzima šešir i kreće u šumu.
Aleksa! Vrati se! Zove ga Mićo.
Aleksa ulazi u šumu i pucnjava počinje.
Preko nas prelijeću bombe koje balije ispaljuju sa puški.Jedna ranjava žutog u nogu.
Lijevo od mene je stari njemački rov.Pored njega vidim dvojicu kako pretrčavaju.Bacam dvije bombe,Zlaja ih zasipa rafalima.
Oko mene padaju bombe a ispred meci oru zemlju.
Neki turčin pretrčava ali ga neko od naših pogodi.on se odkotrlja u šumu.
Psuju nam četničku majku. Ni mi njima ne ostajemo dužni.
Jedni druge zasipamo bombama.
"Ja šta ih je sve će nas pobit."Začu se Joja i protrča pored nas.
Šta ako me zarobe? Pa me počnu mučiti, vaditi oči.
Panika u meni i oko mene.
Povlačenje! neko poviče.
potrčimo za Jojom u rasulu.

u nastavku kontra napad
 

Back
Top