Na pristojnost uvijek padam, riječ molim je čarobna a poniznost majka svih vrlina. Objedinivši to, simpatična me splićanka pridobila da odemo na ples. Nije još bila pa ju je zanimalo na što to sliči. Uzalud sam joj objašnjavao i pokušavao je odgovoriti, morala se sama uvjeriti. Između sve sile penzionera, razbacala se jedna mlada cura, obučena kao da je kuma na piru.
- Bi je htio, ha ? – znatiželjna je Marijana.
- Ma jok, vidi se iz aviona da je kokoš.
- Kako znaš ?
- Čim je toliko željna tuđe pažnje, znači da je iznutra prazna.
- Možda i nije, nemoj odmah tako.
- Ma vidim je i bez naočala. Jedna od onih „ znaš, ja sam ti ful luda i otkačena“. Takve najviše obožavam izbjegavati.
- Pa što te briga? Nećeš sa njom voditi filozofske raspre. Za flertić je dobra...
- Mda, ima taj jedan problem. Osoba mi mora intelektualno kliknuti da bi me napalila. Može biti najljepša na svijetu, ali ako je kokoš – ništa od toga, mlohava ćuna.
- E jesi i ti neki čudak.
- A znam, da. Smiješno je što nije i obrnuto: može mi intelektualno kliknuti najviše na svijetu, ako mi se ne svidi fizički – opet mlohava ćuna.
Marijana se smije. Na kraju smo se zapili pa densali nasred podija među starkeljama u odijelima i babama u kompletima. Marijani je prišao lik, jedan od onih „di si bio devesprve“. Otpilila ga je. Od tada me nije prestao mjerkati i dobacivati mi prezrive poglede. U pauzi između pjesama, čuo sam ga kako sa ekipom blebeće o politici:
- Sav je problem u udbašima i komunistima, kuiš. Dok se to ne istrijebi...
Uljepšao mi je veče svojom glupošću. Život je predivan ako nisi retardiran. A ako jesi, onda je još ljepši. Ima ona jedna pjesma, možda i najistinitija od svih koje sam ikada čuo.
https://www.youtube.com/watch?v=AuhHUzgsTBU
- Bi je htio, ha ? – znatiželjna je Marijana.
- Ma jok, vidi se iz aviona da je kokoš.
- Kako znaš ?
- Čim je toliko željna tuđe pažnje, znači da je iznutra prazna.
- Možda i nije, nemoj odmah tako.
- Ma vidim je i bez naočala. Jedna od onih „ znaš, ja sam ti ful luda i otkačena“. Takve najviše obožavam izbjegavati.
- Pa što te briga? Nećeš sa njom voditi filozofske raspre. Za flertić je dobra...
- Mda, ima taj jedan problem. Osoba mi mora intelektualno kliknuti da bi me napalila. Može biti najljepša na svijetu, ali ako je kokoš – ništa od toga, mlohava ćuna.
- E jesi i ti neki čudak.
- A znam, da. Smiješno je što nije i obrnuto: može mi intelektualno kliknuti najviše na svijetu, ako mi se ne svidi fizički – opet mlohava ćuna.
Marijana se smije. Na kraju smo se zapili pa densali nasred podija među starkeljama u odijelima i babama u kompletima. Marijani je prišao lik, jedan od onih „di si bio devesprve“. Otpilila ga je. Od tada me nije prestao mjerkati i dobacivati mi prezrive poglede. U pauzi između pjesama, čuo sam ga kako sa ekipom blebeće o politici:
- Sav je problem u udbašima i komunistima, kuiš. Dok se to ne istrijebi...
Uljepšao mi je veče svojom glupošću. Život je predivan ako nisi retardiran. A ako jesi, onda je još ljepši. Ima ona jedna pjesma, možda i najistinitija od svih koje sam ikada čuo.
https://www.youtube.com/watch?v=AuhHUzgsTBU