Jos jedno pismo u nizu........

Pada mrak.......opet osecam strah.bol i ceznju u srcu.A tebe nema draga moja.Izmucen i bolan,danas sam koracao nasom obalom.Nesigurnim i teskim koracima, poput starca......polako sam isao,dok me je rezak bol parao koleno...a mogao sam trcati dok me nije snasla ova bestija.......zato ne volim zimu andjele.......sivilo i mrak.......podseca me na carstvo smrti.opustele grane.....
I dok sam polako koracao svojom stazom,ka klupici koja mi je bila odmoriste,i kutak za refleksiju,jedan neoprezan korak i sapletoh se i padoh kao malo dete..ostah tako par trenutaka da lezim,i onda se sa teskom mukom pridigoh.
Nasmejah se od bola i muke...I proklinjah i sebe i svoje koleno,koje me muci vec nekoliko godina u nazad....Zapalih cigaretu,drhtavim i bolnim dlanovima...i polako stigoh do nase klupice....sklopih oci,i pomislih na sunce....i na zelenilo,na miris jorgovana.......pomislih na tebe,tamo negde u daljini......
..i bi mi lakse......

Marko
 
Ne znam zasto svi koji imaju problem sa kolenom moraju pasti,ali znam da je tako jer imam iskustva.A i ovo drugo mi nije strano...samo da bude lakse da zaboravis onda kad se prisetis ..bude.Od muke se najlakse smehom brani...valjda se zato i smejemo kad padnemo....jer znas da posle svakog pada MORAS ustati... volim tvoj blog Prijatelju...i tebe kad ustajes nakon pada...i zanemaris koleno...z:girl:
 

Back
Top