Voljela bih znati kako izgledaš kad si tužan, kad si na ivici suza, kad si umoran od skrivanja emocija jer muškarci to ne rade.
Voljela bih znati kakav si, kad si preplavljen ljubavlju, a trudiš se sakriti, jer muškarci to ne govore.
Voljela bih te gledati u oči, dok mi pričaš kako je svijet tužno mjesto, kako si sam, iako si okružen svima njima, ali nisam sigurna da li muškarci pričaju o tome.
Ja sam te voljela od šest ujutru do šest ujutru, iako si krio sebe od sebe. Od mene.
Ja sam te voljela, tako polovičnog, nedovršenog. Započetog.
Voljela sam te, i kunem ti se, samo jedna bol je jača od one koja me skoro ubila kad sam shvatila da se ne boriš.
Voljela, jer tad sam te voljela, sad volim samo sjećanje na nas. Na par trenutaka.
Ono,
Kad si mi skoro izjavio ljubav dok si mi ljubio uplakano oko.
Skoro.
Nikad te nisam ostavila, iako nismo zajedno, nosim te sa sobom svugdje.
Kao amajliju.
Kao nešto što se više neće ponoviti.
Voljela bih znati kakav si, kad si preplavljen ljubavlju, a trudiš se sakriti, jer muškarci to ne govore.
Voljela bih te gledati u oči, dok mi pričaš kako je svijet tužno mjesto, kako si sam, iako si okružen svima njima, ali nisam sigurna da li muškarci pričaju o tome.
Ja sam te voljela od šest ujutru do šest ujutru, iako si krio sebe od sebe. Od mene.
Ja sam te voljela, tako polovičnog, nedovršenog. Započetog.
Voljela sam te, i kunem ti se, samo jedna bol je jača od one koja me skoro ubila kad sam shvatila da se ne boriš.
Voljela, jer tad sam te voljela, sad volim samo sjećanje na nas. Na par trenutaka.
Ono,
Kad si mi skoro izjavio ljubav dok si mi ljubio uplakano oko.
Skoro.
Nikad te nisam ostavila, iako nismo zajedno, nosim te sa sobom svugdje.
Kao amajliju.
Kao nešto što se više neće ponoviti.
