“Postoje dvije vrste ljudi koji ne znaju ništa o ženama: oženjeni i neoženjeni muškarci.” Sagan
Hmm...
Dobila sam na poklon knjigu "Što sve žene znaju o muškarcima". Knjiga koja se čita u jednom dahu, od prve do posljednje stranice, jednostavno se ne ispušta iz ruku. Mislim da nikad brže nisam pročitala neku knjigu. Nije ni čudo, ovo je knjiga po sistemu "spala knjiga na dva slova", a ova je negdje usput izgubila i ta dva...naravno, praznina od prve do posljednje stranice.
Stvarno, što mi to žene (ne)znamo o muškarcima? Ili, što li to oni znaju o nama? Na vagi neznanja, koja bi strana prevagnula?
Mora da je udaljenost od Venere do Marsa zaista velika, zapravo, sve sam više sigurna da su za sve krive te nesretne svjetlosne godine, jer kako inače jednom Marsovcu objasniti potrebu Venere da kupi baš one cipelice koje joj se smješkaju iz izloga, iako kod kuće ima već nekoliko takvih sličnih, ali ove su za nijansu svjetlije i sa nekoliko milimetara kraćom petom? Previše je on svjetlosnih godina udaljen da bi razumio tu nasušnju potrebu. Ili kako da Venera razumije da mu uopće nije važno da li će boja čarapa i boja majice biti kompatibilne? Neoprostivo. Opet te svjetlosne godine...
Eto me opet na početku; prazna, neispisana knjiga sa početka ove moje pisanije ispred mene, strpljivo čeka da joj udijelim koje slovo...a meni vaga, zapravo prevagivanje nikako ne izlazi iz glave. Neće prevaga ni na jednu stranu. Smirila se. Utišala. Strpljivo čeka prosvjetljenje Venerino i Marsovo priznanje. Jednaki smo. U miligram.
A knjiga? Čini se da joj je suđeno da ostane prazna.
Hmm...
Dobila sam na poklon knjigu "Što sve žene znaju o muškarcima". Knjiga koja se čita u jednom dahu, od prve do posljednje stranice, jednostavno se ne ispušta iz ruku. Mislim da nikad brže nisam pročitala neku knjigu. Nije ni čudo, ovo je knjiga po sistemu "spala knjiga na dva slova", a ova je negdje usput izgubila i ta dva...naravno, praznina od prve do posljednje stranice.
Stvarno, što mi to žene (ne)znamo o muškarcima? Ili, što li to oni znaju o nama? Na vagi neznanja, koja bi strana prevagnula?
Mora da je udaljenost od Venere do Marsa zaista velika, zapravo, sve sam više sigurna da su za sve krive te nesretne svjetlosne godine, jer kako inače jednom Marsovcu objasniti potrebu Venere da kupi baš one cipelice koje joj se smješkaju iz izloga, iako kod kuće ima već nekoliko takvih sličnih, ali ove su za nijansu svjetlije i sa nekoliko milimetara kraćom petom? Previše je on svjetlosnih godina udaljen da bi razumio tu nasušnju potrebu. Ili kako da Venera razumije da mu uopće nije važno da li će boja čarapa i boja majice biti kompatibilne? Neoprostivo. Opet te svjetlosne godine...
Eto me opet na početku; prazna, neispisana knjiga sa početka ove moje pisanije ispred mene, strpljivo čeka da joj udijelim koje slovo...a meni vaga, zapravo prevagivanje nikako ne izlazi iz glave. Neće prevaga ni na jednu stranu. Smirila se. Utišala. Strpljivo čeka prosvjetljenje Venerino i Marsovo priznanje. Jednaki smo. U miligram.
A knjiga? Čini se da joj je suđeno da ostane prazna.
