SVITASTA PAMET

how to print screen on pc
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)​




SVITASTA PAMET

Njih dvojica se čuvaju. Dok zet u kupatilu vadi veš iz veš mašine, Svičevom glavom juri ko zna šta. Takva jurnjava je u glavama svih Svitaca ovog sveta. JOš ako su stari nešto preko dve godine i hiper aktivni, pričaju kao navijeni, misle kao navijeni, u njihovim glavama je večita reli trka. To je tako normalno. Uzima kutiju sa sušenim začinom povrća, otvara je i prosipa po radnom stolu u kuhinji jer jako interesantno izgleda to prosipanje. Fascinantan je izlazak sadržine iz kutija, činija, čaša. On to voli. Naravno, sve su to faze, potpuno prirodne i potrebne. Neposlušna zrnca se razmileše svuda naokolo, po stolici, podu, stolu.
Fascininiranosti dođe kraj, tj. kutija osta bez začina.
„Ta to adis Seane? Opet pavis gupos. Samo pavis guposi dete. Ta si to sad uadio Seane? „ (Šta to radiš Stefane, Opet praviš glupost. Samo praviš gluposti dete. Šta si to sad uradio Stefane?)
Povišenim, ljutim tonom govori Svitac. Lice mu je ljutito, gestakulacija oštra, način govora i intonacija ista kao kod njegovog oca kad ga grdi. Govoreći sve to žustro ulazi u kupatilo.
Otac, naravno, misli da mu se sin igra. Dete je, mašta mu radi, izmišlja, imitira sve redom od vaspitačica do nane i deke, ponavlja sve što čuje i to onako kako taj neko izgovara.
„Tata, dođi vidis“ zove ga sin i pođe prema kuhinji. Otac ga sledi.
„Vidis“ pokazuje rukom na rasut začin. „Gupos. To sam ja uadio. Nisam bio dobal“ (vidiš. Glupost. To sam ja uradio. Nisam bio dobar). Gleda oca pravo u oči sa onim nevinim izrazom lica. Opasnik mali.
I šta da kažeš na sve to? Prvo je svesno napravio glupost, sam sebe izgrdio kao što to tata radi, a onda ocu sve to pokazao i priznao. Zet se smejao, slikao „gupos“ i poslao mami. U razgovoru joj je objasnio novootkriveni talenat njihovog sina, pa onda otišao da sve to počisti. Svitac mu je pomagao hahahaha
Ljubi nanče pametnu glavicu svog Svica, a za reli trke u glavi....ćeraćemo se sinko, nemaš ti badava sve te brzine u genima :heart::lol:


attachment.php


PS Laka vam noć blogeri..:heart:...toliko sam umorna od brzina u mom životu ( a i sezona mi je, završni računi), u svim našim životima, ali želim da zapisujući u knjigicu odmorim ...prija mi​
[/CENTER]
 
Uživajte i zapisujte! Kad nane jednog dana ne bude bilo, kada se matorko Stefan uželi i nane i svoje suštine, pa kada pročita napisano, zagrliće će i nanu i vreme i svaku toplu reč napisanu, kao najdragoceniji lek božije bašte. Hvala Vam što delite sa nama lepotu svoje porodice. Poštovanje.:heart:
 
Soradze;bt299931:
Uživajte i zapisujte! Kad nane jednog dana ne bude bilo, kada se matorko Stefan uželi i nane i svoje suštine, pa kada pročita napisano, zagrliće će i nanu i vreme i svaku toplu reč napisanu, kao najdragoceniji lek božije bašte. Hvala Vam što delite sa nama lepotu svoje porodice. Poštovanje.:heart:

Baš tako. Pišem svih ovih godina za neke druge, dolazeće godine. Pa će te dolazeće, kad stanu na tren svojevoljno, ili budu nekim trenutkom vremena u vremenu zaustavljene u svom kretanju, moći da pročitaju šta im je suština, šta ih je načinilo takvima, šta je važno i šta je snaga za sva dalja kretanja. Taj zagrljaj svog negdašnjeg, promeniće njihov unutrašnji vetar kojim duvaju u svoja jedra. I sve bude lakše jer snaga dođe i ugao gledanja se promeni.
Ljubav je uvek, ali baš uvek, kao vetar u leđa.

Hvala Soradze na divnom komentaru :heart:
 
:zcepanje:
Kad je Aleksa bio u tom uzrastu, čim me vidi u kuhinji - eto njega. Popne se na stolicu da bude što bliže zbivanjima i - gleda. i učestvuje :zcepanje:
Brašno je blo posebna fascinacija - imali smo neku veliku kutiju u koju stane oko 5kg, on lepo zavuče rukice unutra i - uživa. Ili izruči sve na sto :zcepanje: Posle toga je ličio na mlinara.
Uglavnom, kad sam negde pročitala kako je brašno odlično... za nešto kod dece (poput peska npr.) - imala sam argument za ostale odrasle da mu dozvolim takvu igru.
Ali... scena koja mi je prva prošla kroz glavu na ovo prosipanje je fil za tortu :)
Pravila ja tortu za neku svadbu... bilo je jajo važno da sve bude besprekorno i u fazi izrade, umutim fil i okrenem se ka špiretu da uključim ringlu za kuvanje na pari... Trajalo je koliko treba da se uključi ringla. Ali sasvim dovoljno da on fino podigne onu činiju sa umućenom smesom za fil, okrene je i fascinirano posmatra kako fil lagano, ravnomerno curi iz kutije na sto :zcepanje:
Možda sam i uzela vazduh u nemeri da viknem, ali sam se isto trenutka zaustavila. dete nije bilo krivo... pošto sam mu dozvoljavala razne igre u kuhinji, nije čak ni bio svestan da je napravio "gupos". A scena je izgledala tako (i sad je jasno "vidim": roza činija iz koje ističe fil, pravilna mrlja od fila na stolu i njegov fascinirani pogled i izraz lika izazvan novim otkrićem, kao da radi nešto jako važno i značajno) da sam se ja narednih pola sata smejala... i samo sam ga zamolila da to ipak više ne radi :heart:
Uživajte svi... u mozgiću, relijima i "gupos"-ima :heart:
 
smeh;bt299981:
:zcepanje:
Kad je Aleksa bio u tom uzrastu, čim me vidi u kuhinji - eto njega. Popne se na stolicu da bude što bliže zbivanjima i - gleda. i učestvuje :zcepanje:
Brašno je blo posebna fascinacija - imali smo neku veliku kutiju u koju stane oko 5kg, on lepo zavuče rukice unutra i - uživa. Ili izruči sve na sto :zcepanje: Posle toga je ličio na mlinara.
Uglavnom, kad sam negde pročitala kako je brašno odlično... za nešto kod dece (poput peska npr.) - imala sam argument za ostale odrasle da mu dozvolim takvu igru.
Ali... scena koja mi je prva prošla kroz glavu na ovo prosipanje je fil za tortu :)
Pravila ja tortu za neku svadbu... bilo je jajo važno da sve bude besprekorno i u fazi izrade, umutim fil i okrenem se ka špiretu da uključim ringlu za kuvanje na pari... Trajalo je koliko treba da se uključi ringla. Ali sasvim dovoljno da on fino podigne onu činiju sa umućenom smesom za fil, okrene je i fascinirano posmatra kako fil lagano, ravnomerno curi iz kutije na sto :zcepanje:
Možda sam i uzela vazduh u nemeri da viknem, ali sam se isto trenutka zaustavila. dete nije bilo krivo... pošto sam mu dozvoljavala razne igre u kuhinji, nije čak ni bio svestan da je napravio "gupos". A scena je izgledala tako (i sad je jasno "vidim": roza činija iz koje ističe fil, pravilna mrlja od fila na stolu i njegov fascinirani pogled i izraz lika izazvan novim otkrićem, kao da radi nešto jako važno i značajno) da sam se ja narednih pola sata smejala... i samo sam ga zamolila da to ipak više ne radi :heart:
Uživajte svi... u mozgiću, relijima i "gupos"-ima :heart:

:rotf: Pravi dečak. Svi vole da presipaju pa i da prosipaju. Tada su izuzetno ozbiljni jer je to jako važno :lol: Ma fenomenalni su klinci. Samo što to njihovi roditelji ne shvataju, baš kao što ni mi nismo shvatali kasa su njihovi roditelji bili naša mala deca :lol: To ti je tako, sve živčano u tom periodu života :tease:
Svitac i ja kuvamo zqajedno, ponekad, kad on nema šta preče da radi :lol:
A najbolji je kad dovuče stolicu do radnog pulta, popne se, ja pored njega seckam slaninicu domaću tanko kao flis papir, a on samo uzima sa daske za sečenje i sve cokće :rotf: Onda stavim u tiganj u kome se već prži crni luk i na tanke rezance isečena kisela paprika, a onda pređemo na tanko seckanje domaže kobasice koju samo uzima sa daske, onda kobaja ide u papriku i na kraju razlupamo u sve to jaja. Pored svega što je sa daske pojeo, baš lepo jede i paproiku sa jajima. Roditelji mu to ne jedu, niti mu majka sprema, pa se on stvarno naboka toga kod nane i deke. I kad postavimo sve na sto, pored sijaset drugih stvari (jako volim da kuvam, samo što nemam kad) pitaš ga šta hoće da jede......a on kaže pakiku, sainicu i aja :lol:
 

Back
Top