Zašto ponekad volimo ljude koji očito nisu za nas, to nitko ne zna. Nikakva znanost ne može definirati ljubav, tražio sam po raznim knjigama ali odgovora jednostavno nema. Shvatio sam da je glupo tražiti u knjigama odgovor na tako nešto. Osim toga, i bolje da nema odgovora, jer kad bi ga bilo, kada bi netko uspio teoretski objasniti ljubav, definirati je, izmjeriti, proizvesti u laboratoriju, onda bi je mogao kontrolirati. Bilo bi samo pitanje vremena kada će neki pametnjaković u Americi osnovati firmu i staviti zakonska prava na ljubav. A zašto se ljubav dešava ? Zato jer nam je dosadno. Sve dosadi. Poželio sam mir i imao ga dugo, ali i to mi je dosadilo. Ljudi teže promjenama, to nam je u genima i to nas pokreće. Mnoge bi stvari bilo dobro mijenjati periodički. Posao kao primjer, trebalo bi ga mijenjati svakih 5 god. Čak i brak kao institucija bi trebao biti ugovor sklopljen na rok od 5 god. Nakon toga bi se mogao revidirati pa ustanoviti dali se isplati dalje. Mislim da bi tada brakovi bolje funkcionirali jer nebi nosili stigmu obaveze pa bi ljudi bili manje opterećeni. O ljubavi najbolje progovaraju pjesnici, umjetnici, produhovljeni, od neba taknuti čudaci. Svako vrijeme nosi svoja saznanja, svoj pečat, pa tako kroz povijest ljubav mijenja definicije i shvaćanja, okvire i kalupe, ali ono univerzalno je nepromjenjivo. Onaj je lik u antici nepogrešivo opisao ono što danas svi osjećamo.