Tip iz antiki

Zašto ponekad volimo ljude koji očito nisu za nas, to nitko ne zna. Nikakva znanost ne može definirati ljubav, tražio sam po raznim knjigama ali odgovora jednostavno nema. Shvatio sam da je glupo tražiti u knjigama odgovor na tako nešto. Osim toga, i bolje da nema odgovora, jer kad bi ga bilo, kada bi netko uspio teoretski objasniti ljubav, definirati je, izmjeriti, proizvesti u laboratoriju, onda bi je mogao kontrolirati. Bilo bi samo pitanje vremena kada će neki pametnjaković u Americi osnovati firmu i staviti zakonska prava na ljubav. A zašto se ljubav dešava ? Zato jer nam je dosadno. Sve dosadi. Poželio sam mir i imao ga dugo, ali i to mi je dosadilo. Ljudi teže promjenama, to nam je u genima i to nas pokreće. Mnoge bi stvari bilo dobro mijenjati periodički. Posao kao primjer, trebalo bi ga mijenjati svakih 5 god. Čak i brak kao institucija bi trebao biti ugovor sklopljen na rok od 5 god. Nakon toga bi se mogao revidirati pa ustanoviti dali se isplati dalje. Mislim da bi tada brakovi bolje funkcionirali jer nebi nosili stigmu obaveze pa bi ljudi bili manje opterećeni. O ljubavi najbolje progovaraju pjesnici, umjetnici, produhovljeni, od neba taknuti čudaci. Svako vrijeme nosi svoja saznanja, svoj pečat, pa tako kroz povijest ljubav mijenja definicije i shvaćanja, okvire i kalupe, ali ono univerzalno je nepromjenjivo. Onaj je lik u antici nepogrešivo opisao ono što danas svi osjećamo.
 
Ponekad treba naletjeti na krive da bi spoznao koji su pravi ljudi. Pravi ljudi su oni sa kojima želiš provoditi sve više vremena, sa krivima je obrnuto. Ali, baš kao što svako zrnce prašine ima svoj smisao, tako i krivi ljudi u našem životu imaju svrhu, najčešće da bi nas nešto naučili. Zato i njih treba voljeti i opraštati im, makar skrenuli sa pravoga puta, treba imati na umu da ne posrću dragovoljno već iz neznanja.
 

Back
Top