fuckin' tehnika

slušao sam maločas Se a Cabo od Santane i I'm a Man - Chicago, onda od doobie brothers ono kako beše train running i zafali piva i odem u radnju po pivo i cigarilos kad u radnji na razlgasu željko samardžić da ideš u ***** materinu i ja držnedaj brže kući da se okrepim sa brian setzer orchestra i malo navijem volume i crknu zvučnici a ja štaću uzmem otvarač za koverte pa drajs drajs drajs izbušim basove ***** vam materina sad ste me izdali kad ste najpotrebniji i kad sam hteo da pustim brown sugar od zz top i još neke majstorije, kad ***** ti moja ženska počne da plače zbog tog čina agresije ali brate nije to agrsija nego preventiva da prestanem malo malo da nosim basove na viklovanje ajd beži tamo treba da kupim aktivne monitore ko čovek i da ne može ništa da ih spali, kapiraš... i onda, kad spomenuh manitog briana setzera (da, slušali smo i njegovu baby blue eyes), setih se pokojnog divnog Okca koji mi je pričao da je znao sa marketa ploča tipa koji je bio u fazonu speed, trash i svi ostali metali, i kad je čuo od setzera Rock This Town, izjavio je da će da proda sve ploče jer setzer je energija koja mu treba, dakle padne mi na pamet da bih voleo da sretnem tog tipa i da mu kažem: bajo? setzer? ti nisi slušao Medeski, Martin and Wood??? e moooj ti, sinji kukavče.... moja divna ženska sa kosom kao pšenica se smirila, sad ćemo da se utešimo sarmom pa ćemo da gledamo Parfem... i tako, sutra je ponedeljak, ko ide na poso dabogda mu crko bojler... e da, imamo i keks tortu, nisam je jeo od osnovne škole, a i kupili smo danas u Skroz Dobroj Pekari šes krempita na akciji... a Okac pokojni je jednom pred nekim kioskom u 6 kaplara, kad smo ga Šeša i ja pitali šta će da popije reko aj daj jednu pljeeskavicu (bio avgust, vrućina kao u Dolini smrti)... Okac je celog života za ručak jeo pljeskavicu i krompir, to mu je valjda ubrzalo odlazak na nebo, nadam se da mu je sada super, mnogo je bio drag, ko mače, celu platu davao na Marlboro i ploče, a godišnji je uzimao ceo isključivo zimi, bio je trapav i bojao se leda... tako kad ga se setim nešto me probode... a kad smo bili u gimnaziji na svakom odmoru ja sam udarao ritam Strange Kind of Woman, stakla na vratima vecea kao da su bila štimovana na zvuk doboša i bas bubnja, ja dakle udaram ritam, Pop (takođe rahmetli, išo sam skoro da mu obiđem grob sa Lešom i Draganom) je podvriskivao kao Gillan, i tako Pop i ja performišemo a Okac sav ozaren purnja Marlboro, gleda nas ozareon onim kratkovidim očima, uzelenoj kratkoj vijetnamki... dal da odem po cigarilos???
 

Back
Top