MRAK I LJUDI U KOMEDIJI

"Mračna komedija" engleskog pisca Pitera Šefera je urnebesna komedija "u mraku". Mladi vajar Brinzli Miler, zbog svoje loše finansijske situacije, a ne bi li oduševio oca svoje verenice Kerol, biva primoran da "pozajmi" nameštaj komšije Harolda Gorindža, dok je ovaj na putu. Komšija se ranije vrati, a struja nestane...

Piter Šefer je brilijantan pisac čije komedije zadiru "dublje" no obične. "Mračna komedija" bazira na izvesnoj dosetki o inverziji svetla, pa je svetlo - mrak, a mrak - svetlo, tj. vidljivo je ono što treba da bude u mraku, nevidljivo, a zamračeno je ono što treba da bude vidljivo.

Akteri romana se posle neobičnog događaja i nestanka struje nalaze u punom svetlu, misleći da su u potpunom mraku. Tama je sigurno utočište gde može da se govori jedno, a da se radi drugo. Tu se ljudska priroda pokazuje onakvom kakva jeste. Živeći u mraku, a osvetljeni, kada nisu svesni te osvetljenosti, koja obelodanjuje i raskrinkava njihove skrivene namere i slatke tajne rđavog nauma, akteri komedije upadaju u niz nepredviđenih komičnih situacija, punih vrcavog humora.

Davne 1970. godine, ansambl Drame SNP-a iz Novog Sada, izvelo je u februaru mesecu premijeru "Mračne komedije" na sceni Veselog teatra "Ben Akiba" Zreo i plodni reditelj Miran Hercog iz Ljubljane se prihvatio prijatnog zadatka da sa odabranom ekipom glumaca postavi na noge ovu neverovatnu komediju.

Neki, sada već pokojni glumci, o svojim ulogama su rekli:

Jelica Bjeli: " Vaspitavana po strogim shvatanjima oca - baptističkog sveštenika, moja Gospođica Fernival, ostala je neudata i neiživljena. Ona krije od sveta da voli dobru kapljicu, pa se ponaša slobodnije kada nestane struje"...

Zlata Jakovljević: "Klea je uloga koju tumačim. Uloga je lepa, zasnovana na jezičkoj transformaciji. U prvom delu igram sebe, Kleu, u drugom, u mraku, igram kućnu pomoćnicu, koja govori posebnim žargonom"...

Verica Milošević: "Igram Kerol, savremenu devojku koja voli život i pomalo je slobodnijeg ponašanja.. Najveći problem mi predstavlja da se naviknem na situaciju da se u potpunom svetlu ponašam kao u mraku, a naročito to što ne smem da trepćem"...

Toma Jovanović: "Ako bi u naslovu komedije tražili nekakvu simboliku, moja lična simbolika bi bila jedan crnački posao koji sam odradio. To je glavna uloga, koja čak i onda kada nema teksta na sceni, ima funkciju, svoje takoreći gimnastičke radnje. Moj Brinzli je umetnik, vajar, koji se kreće u jednom pomalo snobovskom društvu, kome se vešto i blago podsmeva. Tekst je odličan, pun vrcavog humora"...

Neverovatnim osećajem za meru, glumci su uspeli da potpuno transformišu lik u karakter, dajući preciznu sliku obrnute stvarnosti. Uspeli su da od običnog, situacijskog humora, izbegavajući banalnost, uđu u komediju apsurda, dajući pun smisao i napisanoj i režiranoj i igranoj komediji.
Sveukupnost predstave, igra, režija, doživljaj publike, gluma, zaslužili su najiskreniju pohvalu. Igra, u kojoj su glumci našli zajednički jezik sa publikom je bio lep poklon publici, a frenetičan aplauz je godinama bio jedno veliko "hvala".

Od te davne 1970. godine, pa do danas, ova komedija je bila čest gost na repertoarima pozorišnih kuća širom ex Jugoslavije, sad širom Srbije, na radost, uživanje, smeh, ali i duboko razmišljanje i glumaca i publike.
 
...inverzije su uvijek igre i svijetla i podvodjenja pod igru
da bi se stvarnost shvatila sa one lakse strane
onakva kakvu je djeca vide
jer cesto vidimo djecu kako odrasle pogleduju odzdo pa na gore
nama to lici na vragoliju
ali djecji svijet tj. pravi svijet ima logiku od Tvorca
i to odmah 's panja'...
...zamagljeno ili zatamljeno ono sto bi vidljivo trebalo biti
kao sve u prirodi sto trazi da se zasluzi
da vidjeno moglo bi biti...
Soradze uzima takve autore i aktere,*
onda rasclanjuje kao hirurg
i opet drzi nas sa respektom
jer cesto volimo da trazimo i ono cega nema
po prirodi je nasoj
da tudji budemo...
Kad shvatimo da je neko zbog nas
On izgubi volju i svoje sobom nosi
a,
samo pravi poznavaoci su i posjednici virusa edukacije.../...hvala Visnjem.../
i,-mojoj Prijateljici...:hvala:
 
Poslednja izmena:
faraonn;bt299381:
...inverzije su uvijek igre i svijetla i podvodjenja pod igru
da bi se stvarnost shvatila sa one lakse strane
onakva kakvu je djeca vide
jer cesto vidimo djecu kako odrasle pogleduju odzdo pa na gore
nama to lici na vragoliju
ali djecji svijet tj. pravi svijet ima logiku od Tvorca
i to odmah 's panja'...
...zamagljeno ili zatamljeno ono sto bi vidljivo trebalo biti
kao sve u prirodi sto trazi da se zasluzi
da vidjeno moglo bi biti...
Soradze uzima takve autore i aktere,*
onda rasclanjuje kao hirurg
i opet drzi nas sa respektom
jer cesto volimo da trazimo i ono cega nema
po prirodi je nasoj
da tudji budemo...
Kad shvatimo da je neko zbog nas
On izgubi volju i svoje sobom nosi
a,
samo pravi poznavaoci su i posjednici virusa edukacije.../...hvala Visnjem.../
i,-mojoj Prijateljici...:hvala:
Uživanje je čitati ovakav uzvišeni komentar, Prijatelju. Tvoje reči krase moje napisano i daju mu sjaj koji na tebe liči. Hvala na razumevanju, divnom komentaru i lepoti prijateljstva....:ukras6::ortaci2::heart2:
 
Uvijek me zadiviš izborom svojih tema i načinom na koji nam, kroz finu alegoriju, sugeriraš smisao izrečenog,
Svjetlošću svog pera osvjetljavaš i najteža zamračenja; nestanci struje, globalni ali i oni samo naši, unutarnji, teško shvatljivi, bivaju nekako lakši i smisleniji...
Hvala ti draga moja, na ovom tekstu i vječnom pitanju šta nam to skriva tamna strana Mjeseca.... :zag: ;)
 
Moja Mušketirka prepoznaje svu moju težnju za istančanim izrazom kazanog... Jung je, opisujući individuaciju, isticao neophodnost čišćenja sopstvene Augijeve štale, pa nas život, voleli mi to ili ne, navodi da se sami oslobađamo sopstvenog mraka, ma kako to bolno bilo...divna je svetlost koja zamenjuje u nama otišlu tamu...
Hvala tebi, draga Ellena, na dolasku i čitanju....razumevanju i divnom komentaru!!
:ukras6::veseljaci::heart2:
 

Back
Top