...Kao i danas sto je...

...necu o tebi ni rijec sada
ne
pisacu o sebi koji bolest ne postuje
a i kako bih
znam
i kad si za mene saznala
vec si uokvirena bila
nestasno djevojce
uvojaka sto
ponekad kose plave
ljepoto i za ljepotu uzorom sijala si i sijas
jer ja sam i sad kao i tada
nezadovoljan sobom
a ti si u zamucenim ocima
sklad i uzor sklada
koja ne smije da se poljubi
pozeli
to se voli i boli
kad se u snove podje
prst djetinji do jutra glodje
i svaki skrip snijega
tvoj biva
i sve tvoje za mene se skriva
jer to je moje
kao i danas
sto je...
 
Kliknite za proširenje...
Postoje trenuci kad treba zastati i zagledati se u daljinu,
u to nepregledno more; izvor života, izvor svih htijenja...izvor svih patnji...
...zastani, zatvori oči i prepusti se...
kao kad se uzdrhtalo žensko tijelo prepušta spretnim rukama ljubavnika
a valovi neka divljaju i udaraju u obale orkanskim udarima...
neka se lome kao što se duša lomila bezbroj puta do sada...
neka ispiru stijene do najfinijih zrnaca...
i neka vrate sve ono što je pohranjeno bilo u najdubljim dubinama....
uvojak plavi razigrani...osmjeh vragolasti...
dodir pod kojim i univerzum postaje sitan poput zrnca prašine otrešenog sa lepršave haljine...
i spoznaja svih istina koje istine nisu nikad postale...
Zastani Pjesniče, i dotakni je mislima
osjeti čulima...
pozovi je čežnjom...
i zauvijek sačuvaj u skrivenim riznicama......

...i tek ponekad, izmami je osmjehom
i svjetlošću njenom i svjetlošću svojom
osvijetli tmuran dan...
...kao što si ga osvijetlio svima nama
ovim nezaboravnim stihovima.

:zag: :hvala:
 
Opet su noćas tvoji snovi plakali u dugim kosama do bola zamršenim listovima lovora.

Nežnim rukama si dodirivao snove i Berniniju slično, prstima mekim vajao njen lik,
mermer krasio nežnošću dodira.

I dok se njeni pretvaraju u pupoljke i grančice, tvojim si prstima, mramor osenčio
predinvim providom purpura i zelenog zlata.

I, Apolonu sličan, ispleo venac lovora da zauvek krasi kose tvoje.



http://www.artnit.net/media/k2/items/cache/1d05de4b50ede21b7617d543f5f98a74_XL.jpg
 
Poslednja izmena:
.....sve što se godine više izmiču , sve više sećanja radosti detinjstva namiču......izranjaju iz njih dečiji ljubavni snovi , naročito oni nikad ostvareni - rane žive.....mnogo toga potone u zaborav , a izrone oni predškolski pogledi , dodiri - čednost sa svom duhovnom belinom.....
....a kad se i ta sećanja potroše , kažu pesnik tad u nama ugasi sveću i zanemi !
 
...Elli,
sve je kao Ovo sto Tvoje pero
v e l i ...
Pises divlje kao nabokov...ponekad Rudan_ova
a stalno kao sto sobom nosis
i ovako ponekad skrtaris
i ne prospes ili otvoris kotarice zrnevlja
kao pahuljice sada
iz nekog podneblja
dje se Nebo stidi
da je bremenito
da se vidi...
Alal Vjera...Elika...:hvala:
 
...barokno i kelnsko-katedralski zveckaju biserne
i nedorecene
i linije
i naleti
po tim linijama...
Umjesto zahvalnosti na ukaz Tvoj Soradze
postavicu sledece redove,
Tvojeg pisanja...
...
gianlorenzobernini_apolloanddaphne.jpg
 
...Ovo je Loni,
kojeg upoznah davno
ovaj Komentar,
komentar i nije
nego je Traktat...od adolescencije
pa do ...kad pjesnik ugasi svijecu svoju i ostaje Hrast
u kojem je pjesnik obitavao /...tako govori Loni, kad hoce da Govori.../
...Hvala ,-Prijatelju...!
 
...vazno je samo to Ljikane,
da talasi se krenu jer more treba krenuti
a koja stijena stane talasu na put
toliko je i vrijedan talas bio...
Vrijeme je neumoljiv reper kao i Topos
gube se uvijek kad smo nasli sebe
jer licno sretni
neunistivi su...:hvala:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top