Mala ptičica - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Buddhala

Mala ptičica

Oceni ovaj blog
Volim gledati valove, diviti se njihovoj snazi i moći, volim ih gledati kako se razbijaju o stijene i zatim kreću dalje na svoj vječni put. Toga sam dana sjedio na stijeni, na otoku sreće, i gledao valove dugo, dugo. Toliko je vremena prošlo da nisam primijetio kad je pao mrak. Običavam krenuti malenom stazicom koja najkraće vodi u toplinu, ali toga sam dana poželio krenuti drugim putem. Hodavši šumom, začuo sam tihi cvrkut. Tražio sam dugo dok nisam pronašao odakle dolazi taj nježni pjev. U travi ispod stabla, ležala je ranjena mala ptičica. Krila su joj bila potkresana a oko noge je imala uteg u obliku prstena. Bila je slaba, drhtala je od straha i umora. Uplašila se kada me ugledala i pokušavala pobjeći. Prilazio sam joj bliže a ona je uzmicala. Zato sam sjeo pored nje i počeo joj pričati, pustio sam je da me pripitomi. Mala je ptičica slušala što sam govorio, mogao sam osjetiti njezino malo srce. Toga sam je dana nahranio i napravio sklonište, skinuo joj okov sa nožice. Želio sam je odnijeti kod sebe ali ona je još uvijek bila uplašena. Zato sam došao sljedećeg dana, pa opet sljedećeg i tako nastavio. Mala me ptičica zavoljela, nije ju više bilo strah i postala mi je prijateljica. Napravio sam joj gnijezdo na stablu u kojem je bila sigurna i svakoga joj dana donosio hranu i vodu. Mala ptičica pričala mi je o svom životu, pričala mi je o čovjeku koji ju je zarobio. Začuo je njezin pjev, svidjele su mu se njezine boje pa ju je zatvorio u krletku, potkresao joj krila i stavio uteg oko nožice. Čovjek je htio imati malu ptičicu samo za sebe, bila je najljepši ukras u njegovoj velikoj kući, imala je najbolju hranu i najljepšu krletku ali nije bila sretna. Pjevala je dugo vremena u krletki, bila je lijepa čak i onako zarobljena ali onda se razboljela. Perje joj je postalo sivo a njezin je pjev utihnuo. Nije više imala snage, nije imala volje, postajala je sve slabija. Jednoga je dana čovjek otišao na put a sivi je mačak iz zapećka skočio na krletku i oslobodio malu ptičicu. Posjeo ju je na leđa i odnio duboko u šumu, na ono mjesto gdje sam je pronašao. Mala je ptičica vremenom ozdravjela i počela sve ljepše pjevati. Trebalo je dugo, dugo vremena da joj se krila oporave, ali jednoga je dana uspjela. Kada sam došao u šumu, nije je bilo u njezinom gnijezdu. Poradovao sam se da je odletjela u slobodu, ali ona je bila tu. Letjela je visoko iznad stabala, pružala je svoja mala krila prema toplome suncu. Mala je ptičica cvrkutala najljepši pjev što sam ga ikada čuo a njezino je perje zasjenilo ljepotu sunca. Ostala je zauvijek uz mene, njezino malo, nježno srce naučilo me ljubavi. Naša su se srca dodirivala dok smo sjedili uz more i gledali valove.
- Mala ptičice, ponekad valovi umisle da su jaki i važni. Njihova mlada, uzavrela krv umisli da su toliko jaki da mogu razbiti stijene i promijeniti svijet. Ali onda shvate da su da su samo dio mora kojemu se uvijek iznova vraćaju.


https://www.youtube.com/watch?v=heBlHQur8g0

Pošalji "Mala ptičica" na Facebook Pošalji "Mala ptičica" na Google Pošalji "Mala ptičica" na My Yahoo! Pošalji "Mala ptičica" na Live Pošalji "Mala ptičica" na MySpace Pošalji "Mala ptičica" na Twitter Pošalji "Mala ptičica" na Digg Pošalji "Mala ptičica" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano