Djeca - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Buddhala

Djeca

Oceni ovaj blog
Moj sin ide u 6. razred osnovne. Sa njime u razred ide dječak koji puši cigarete. Klinjo je već prešao na e-cigarete, valjda se skida. Jednom ga je policija dovela u školu jer je uhvaćen u krađi u supermarketu.
- Ali, zašto on to radi, tata ? Upitao me sin.
- Zato što mu fali ljubavi. Zbog toga pokušava skrenuti pažnju na sebe kako bi je dobio. Sine, moraš znati da ljubav pokreće ovaj svijet. Svaki čovjek treba ljubav a posebice je trebaju djeca u formativnim godinama. Dijete mora imati ljubav kao sigurnu luku u koju se uvijek može sa sigurnošću vraćati. To je osnovni preduvjet za sazrijevanje.

Pošalji "Djeca" na Facebook Pošalji "Djeca" na Google Pošalji "Djeca" na My Yahoo! Pošalji "Djeca" na Live Pošalji "Djeca" na MySpace Pošalji "Djeca" na Twitter Pošalji "Djeca" na Digg Pošalji "Djeca" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. Pumpafonja (avatar)
    Aleks je imao 6 godina kada je prvi put doživio epileptički napad svoga oca. Bilo je to ranih osamdesetih, u ona vremena kad je srednja klasa zimovala po hotelima a sirotinja zidala kuće. Cijela je obitelj sjedila na kauču, pred televizorom, kadli se odjednom otac počeo silovito grčiti a na usta mu izbi pjena. Aleks nije nikad zaboravio osjećaj što ga je te večeri iskusio. Sjedio je u kutu sobe dok je hitna pomoć iznosila oca niz stepenice. Tresao se kao mokri pas šiban burom, majka je bila otišla sa ocem u bolnicu a brat ga je zagrlio i stao tješiti. Taj zagrljaj ostao je Aleksu utisnut u sjećanje zauvijek, tog je trenutka Aleks spoznao ništavilo života i važnost ljubavi.
  2. Pumpafonja (avatar)
    - Vidiš, sine, kad je u pitanju novac, postoje 3 moguće opcije; možeš to zamisliti kao rupu, ravnu crtu ili kao izbočinu. Kad imaš rupu, onda si u nedostatku, u minusu, fali ti novca i uvijek se trudiš zapuniti tu tupu, najčešće bezuspješno. Vrtiš se u začaranom krugu kamata i kredita, prelijevaš iz šupljeg u prazno. To nije dobra situacija, vjerovatno je i najgora. No nije dobro ni kada imaš izbočinu. Ta izbočina znači da si nešto nakupio. E sad, problem je u tome što se malo ljudi zna nositi sa time. Jer ta nakupina najčešće hrani samu sebe; čovjek koji je malo naštedio, uvijek želi još i tome nikad nema kraja. Prvo štediš za ovo, kasnije za ono, uvijek za nešto. Na kraju dođeš u situaciju da ne želiš trošiti na ništa. Postaneš škrtac jer paziš i njeguješ svoju izbočinu, želiš da se ona povećava i sve ćeš učiniti da se ona nikako ne smanji. Postaješ paranoičan i u strahu da te netko ne okrade. Novac je izgleda teže čuvati i držati nego ga zaraditi. Malo se ljudi zna nositi sa novcem. Najčešći je slučaj da ljudi dobiju „asshole syndrom“; ljudi koji imaju malo više novca, umisle da su bolji od drugih i da više vrijede. Da ti objasnim primjerom: što netko ima veći tj. skuplji auto, manja je vjerovatnost da će te propustiti na pješačkom ili ako nadolaziš iz suprotnog smjera automobilom ili neka slična situacija u prometu. Novac te ponese i iskvari u smjerovima kojih nisi svjestan kada novaca nemaš. Osim toga, i okolina se mijenja; ljudi mijenjaju stavove prema tebi zbog tvog novca. Više ne možeš znati tko ti je iskren prijatelj a tko se samo želi okoristiti. Nadalje, da bi zaradio puno novaca, moraš utrošiti i puno vremena, zato si sve manje sa svojim bližnjima. Ako imaš djecu, pokušavaš im to vrijeme kompenzirati skupim poklonima, no poklon, ma kako skup bio, nema vrijednosti. Jedino što ima istinsku vrijednost je kvalitetno vrijeme provedeno sa nekim. U stvari, možeš to zamisliti kao ljubav. Ono što je najvažnije na svijetu je ljubav i svi je mi želimo. Ljudi žele da ih njihova okolina voli, poštuje, cijeni, divi im se...Zato kupuju skupe aute, mobitele, nakit, jahte. Misle da će time steći poštovanje okoline. Međutim, to je zabluda u koju ljudi tako lako upadaju pa postanu materijalisti. Robovanje materijalnom je glupost očitovana u velikoj većini ljudi, zbog neosvještenosti, zbog trendova i nametnutog kapitalističkog, natjecateljskog načina života. I upravo to materijalno, ona izbočina tj. nakupina novca, tako često proždre čovjeka, jer jednom kad se krene, nema kraja. Ljudi će se zadužiti preko svake mjere, samo da bi kupili najnoviji statusni simbol. Ljudi doslovno neće jesti samo da bi kupili najnoviji model mobitela, sata, automobila. Vidiš, sine, puno ljudi ne razumije da je okolini svejedno dali imaš ajfon 5 ili 6, dali imaš jahtu od 11 ili 15 metara. Nitko te zbog toga neće više ili manje cijeniti, a ti si na to spiskao ogromne novce. Tim si novcima mogao pomoći nekome ko je u nevolji, mogao si udijeliti nekome kome treba, mogao si napraviti neko dobro djelo. Tada bi te okolina cijenila, tada bi ti sam sebe više cijenio. Što se tiče novaca i imovine, jedina ispravna situacija je sredina. Treba ti onoliko novca koliko ti treba za dostojan život. Sve drugo je besmisleno i najčešće vodi u razmetanje i bahaćenje, vodi ka tome da postaneš materijalistički šupak. Novac ti ne donosi sreću, moj sinko. Novac te može usrećiti jedino kada iz stanja siromaštva prijeđeš u stanje da imaš za normalan, dostojan život. Sve nakon toga je besmisleno. Imao ti 10 ili 100 milijuna, isto ti je, nećeš biti nimalo sretniji. Osim toga, sreća je ili u tebi, ili je nema. Nije lako naći sreću u sebi a nije ju moguće naći nigdje drugdje.
  3. Pumpafonja (avatar)
    - Sine, cijeli te život učim da težiš znanju ali ono ti neće donijeti sreću, možda upravo suprotno. Znanje je prokletsvo i opterećenje ako ga ne nosiš ispravno. Što si prostodušniji, to ćeš bezbrižnije provesti život. Neznanje često ide ruku pod ruku sa bezazlenošću dok upravo suprotno, znanje često za sobom povlači nadutost i zlobu, dušu koja je puna sebe i koja zbog toga druge omalovažava. Od svih znalaca, najviše cijenim Sokrata, a njegov je najbolji nauk upravo onaj o neznanju, njegova je najveća mudrost jednostavnost. Znanje moraš imati kako bi ga mogao odbaciti i živjeti srcem, umjesto umom. Samo je put srca ispravan.