Pruži mi ruku

Pruži mi ruku, znam kako se to može,
Pod istim smo zvezdama hodali
Rođeni isti, ispod Sunca i kože,
Duše smo za laži prodali.

Bože, hoćemo li svi čekati taj oprost prvi?
Zar ćemo uvek kriviti jedni druge?
Do kad ćemo gluposti plaćati u krvi?
Namesto razumjevanja, sijati tuge.

Dosta je, dosta je mržnje rođenog brata,
Mi možemo bolje, za to postojimo.
Hrabrost ne leži iza objave rata,
Već gledanjem u oči, kad pred zlom stojimo.

Pruži mi ruku, ja ću pružit svoju,
Neka gospodari strahuju sami.
Tu stanuje hrabrost, a ne u boju,
Okrenimo se svetlu, suprostavimo tami.
 
Ljepota poroka scena:

Mira Banjac: Plaćam li ja tebe da zabavljaš goste ili personal
Aljoša Vučković: Mora se malo i za svoju dušu, ja svoj posa pošteno obavljam
Mira banjac: Lažeš, lažeš ona švabica mi se juče tri put žalilaz:)
 

Back
Top