Jedna poetska misao

Uvek sam se pitao u čemu ti ljudi, gnostički gledano odozgo, mogu da vrše svakakve promene, svi ti što emituju čistoću i jasnovidost, zapravo uživaju? S obzirom da oko sebe okupe sve ono što žudi za malo svetla u ovoj tmini. Rekao bih, u nekom dnevnom ritualu, poput ispijanja čaja, u čekanju? Možda u svom doživljaju običnosti?

Pogledajte prilog 419112
 

Back
Top