...blago tome, ko voljeti ne umije...

...jednom i jos jednom kazem
da te necu Lijepo
nikad ostaviti
po strani
nece za tebe biti
losi dani
mrazevi rani
moranje da sjedis
na odsjecenoj grani
ali
ponekad zastani
ne kopaj
po
vec otvorenoj rani
ponekad eto
odmori mi i oci i grudi
mastu i izgradjene stafelaje
samo za tebe
one sto se ne iznose
iz snova
i
da znas samo
nikad mi nijesi ni bila lijepa danas
kao sto je bivalo to sjutra
a
kad te nema tu vise
tada si bila u svim nijansama Lijepog
i to
do pipanja slijepog
do praznina ceznjivog
i jauka izgubljenog
prodjes u vidu lijepog jutra
zaokruzis se dugom
izrazis baletom sibirskih baletana
otreses sa sebe velove tanke svile
kao juznjak
suvisni snijeg s grana
cesto molim da ti nesto
neki detalj
ruzni nadjem
ali oci nece
misli se ljute
priroda sadisticki smije
i nema tu
da se vise krije
blago tome
ko voljeti
ne umije...
 
Sf.
...stil tvog pisanja je veoma rijedak i mirise na vjekove...negacijom nesvakidasnjom izazoves direktnu potvrdu ali tako da pobudis sve epove vjecnostima ovjencanim...prvo naglasis sta je Lijepo a onda dajes pjesmu ko argument..zaista nesvakidasnje...:hvala:
 
Poslednja izmena:
...Elena...Elii...ti kad zasjednes ispod stihova pripadas im kao lovorje glavi ili miris cvijetu...teska pitanja postavljas jer...Faraonn je iniciran u ljepote vjecne a one setaju i ovim stazama virtualnim...imalo ih ili ne...ovaj svijet virtualni je inkarnacija faraonna Tumnopoteha I...:rumenko::(
 
Poslednja izmena:
...tvoje hazardno i ponasanje i zivljenje kao i spartanski preleti i privatnim i drugim putevima ,pokazuju da samo emocije ukazuju da covjek jos postoji...nezahvalno ali neko mora za svoje stremljenje i ideale i da krvavi trag ostavlja...ti jesi ta...a volio bih..da sam i ja...odkud znam da jesam i ako sumnjam debelooo...:bye:
 
Poslednja izmena:
...zaista je cast ukazana mojim stihovima
ovim izrecenim,-Ljikane...
P.S.
...Ljubav ? ...od kada se uselila po grudima pravih vlasnika
Ona ne izlazi
jer nije sklona isparenjima
a nema prasine beduinske
jedina opasnost
ako se uselila u tjesnogrude
i lakoatleticare
ali ti Ljikane ne brini,
nijesi ti Roda takvoga...
...i ako je tako zdravije...
ali i ako nama tako sudjeno nije...
...sve dok se cuju urlici odnekud iz dubina
sretna je takvim Sudbina...
...tako veceras misli tvoj prijatelj faraonn T:zag:umnopoteh I....
 
Poslednja izmena:
Faraonn je rođen početkom ranog proleća, u mesecu ni sasvim snegovitom, ni sasvim sunčanom i tada mu je čas dolaska dao intonaciju večno buđenog proleća svakidašnjeg života i umetničkog rada.

Boem duha, nezadrživi stvaralac u stalnim inovacijama, uselio se u mnoge mirise ruža, srca lepih žena, ulice velegrada i sokake naših duša, ljubavlju koja je tako stara, a tako mlada.

Kada ga sretnemo, uvek će nas nečim očarati, opiti, zaneti. Bogataš duha romantičnim stihovima u "...blago tome, ko voljeti ne umije..." je oslikao sebe i sve nas, koji ne znamo za prolaznost ljubavi i lepote.
Lepota njegovih stihova ga je vinula u stvaralaštvo "Pesama koje večno žive, dodirnula sve nas svojom lepotom, emocijom ljubavlju, harmonijom, melodikom i ritmom naših srdaca i ostala da živi u nama kao večita čežnja da i sami budemo inspiracija i lepota ljubavi u drugima.

Veoma sam volela svoje prijatelje Miću i Kaću Kotlić, njega, našeg divnog kompozitora i nju, prelepu damu srebrne kose, bisernih zuba i vatrenog pogleda. Kompoziciju "Moja najlepša zvezda", naš najlepši šlager, Mića je posvetio svojoj obožavanoj Kaći, u koju je bio večito zaljubljen. Jer "...Ljubav? ... od kad se uselila po grudima pravih vlasnika, ona ne izlazi..."

San svake žene je da bude voljena i ovekovečena onako kako to umeju Faraonn i Mića.

Hvala Faraonu na nezaboravnim stihovima koji su dodirnuli tajnovite sokake moje duše i koji su me podsetili na Miću i Kaću koji nisu više sa nama. Uživajmo u "Moja najlepša zvezda" koja zajedno sa "...blago tome, ko voljeti ne umije..." pripadaju večnosti, ljudima svih generacija tople duše i nežnog srca, a koji se hrane stihom i zvukom.


 
...sta bi pjesma savijena u pergament i pohranjena
isto sto i oprostajno pismo beskucnika beogradskih
koje ranim jutrom vidimo kad izadju iz nekih haustora i s cudnim ponosom dotjeruju podivljali pramen kose
i ulaze u narod
ucestvuju
a bili su i inzenjeri i profesori i piloti...
...pjesma je samoranica
rasuta na nekoliko stranica
i ceka u nekom kutku
da toplu ruku na nju spusti
Ovako 'opasan' Dijagnosticar
osvijetli je i rasiri ruke pustajuci je u zrak
kao goluba bijelog...
Soradze kad pise prolog
stihovi se uvijaju stezu cijede
slova blijede
i,
kad prezive
potraze tek zasijane njive
da se probude
u nekom martu
da svima otvore jutarnje prozore
i prvu rijec ranu
za Dobrobit prozbore...
Soradze,-divna Prijateljica...:heart:
 
Poslednja izmena:
...Riadu sreta Faraonn oddavno
Poetesu
koja zna da jutrom ospe i po Prirodi i po Tvorcu
i da epopejski raspe rumenilo svojih emocija
ali labavo povezanih u svilen cvor marame
da bi oko podne kao leptiri
vazdiglo se sve
u Visine...
...a i kako bi drugacije Riada,
prijateljica faraonn_a Tumnopoteh_a I...:zag:
 

Back
Top