Dnevnik mog Schlafaria Diplomat duseka

Da li zbog godina, obnovljene količine nikotina, počinje svaki deo tela da me boli i posustaje. Odem kod lekara, prepišu mi po koju ’’bocu’’. Dodjem sebi na par dana, ali to nije to. Šta li može biti, zapalim, razmišljam. Ustanem izjutra, kao polomljen. Jel do drage? Da li me bije noću? Možda padam s kreveta? Nije to, povučem dim – siguran sam.
Navratim opet do lekara, pitam da nije možda dušek loš? Kaže – kakav dušek imate? Dormeo – izgovorim iz topa ponosan na NASA tehnologiju u spavaćoj sobi. Sumnja doktor, odmahuje glavom, ne veruje, ipak je to vrhunski dizajniran dušek i prilagodjen bolu u ledjima. Odem kući, legnem u penu koja pamti. Jutro me budi ponovno izlomljenog. Sve me boli, kuk, ruka pa čak i rebra.
Postajem nervozan, ne mogu više, svake dve nedelje mi sleduje boca. Kažu mi drugari – Imam neku babu u Farkaždinu koja izvlači kosti. Malo te polomi, ali pomaže – Moj drug Pera se preporodio posle njenog tretmana, a cena, prava sitnica – koliko ostaviš.
Ne mogu, ne verujem u to. Donesem čvrstu odluku – prvi sledeći put – pravac operacija.
Sednem u kafić pored, pažljivo da mi ne bi neki pršljen iskočio. Premlada konobarica golog kuka donosi kafu. Bilo bi sramota, da se iskrivim dok je gledam u oči. Kafa vuče cigaru, cigara daje prostor za razmišljanje. Uhvatim misli u šake i krenem da se branim poslednjom odstupnicom pred skalpel. Možda je do dušeka? Toliko je nahvaljen i toliko je jaka kampanja za Dormeo da možda je reč o markeetingu? Uz to, ovo mu je peta godina, možda je odlužio svoje. Analiza počnem jednostavno sagledavajući u kakvoj smo vezi on i ja.
Kad legnem on onako lepo utone, prilagodi se mom telu. Zagrli me, pripije se baš kao neka dama. Čvrsto me stegne i šta god da mu uradim: skočim, okrenem se, lupim po njemu, dragina strana se ne pokreće. Shvatim upija svojom memorijom sve vibracije. Izaziva mi dodatan napor da se odvojim iz njegovog zagrljaja, jer on tako pripijen mesto da me pusti da se okrenem on teži da ostanem u istom položaju. Sve ovo mi traži dodatnu energiju, shvatim troši me. Onda pomislim kako pamti moj oblik tela i prilagodjava se, pa opet razmislim koliko je teško i za njega i za mene da se prilagodjavamo mom noćnom okretanju. Kažu da se prosečan čovek tokom noći okrene bar 40 puta. Ja nisam nikad bio prosečan – ja se okrenem bar 140 puta. Svaki mojim okretom on mora da se prilagodi iznova i iznova, ali to nije nešto što dušek može da predvidi i sačeka me već oblikovan. Ne. On kad god me primi već je deformisan i ne prilagodjen mom telu. Potom tek, on se namešta, izvija podamnom, a telo trpi sve do tad neprilagodjene obline. Dok se ja okrenem 140 puta on ne stigne verovatno ni jednom adekvatno da me obgrli. Pa onda, vidim greje me, baš tu, na kuku, na rebrima, na krstima. Kad se pripije, kao pijavica ni daška vazduha ne ulazi. Greje. Nije to baš tako dobro zaključim. Odlučim se na novu avanturu. Raskrstiću sa njim, nekad se mora i rizikovati za nešto bolje, reći ću mu zbogom i ući u novu noćnu avanturu. Klik, tap, tap, klik. Prodjem po forumima, sajtovima za upoznavanje dušeka da nadjem novu noćnu poodršku. Simpo je propao, ostario, kažu. Onaj stari u kojeg sam verovao. Ove nove tehnologije koje kradu moju energiju da bi se prilagodili otpadaju, jer više nemam snage samo da dajem. Treba mi nešto da me podrži, pogura, ispravi, pomogne kad ustajem. Odluka je pala – Schlafaria Diplomat dušek. Pozovem prodavnicu, pogodim cenu, poručim i poslednjih par noći on postaje moj novi brod kroz noć. Sve je to sa puno straha da li grešim. Odložim Dormeo ako se slučajno u budućim danima predomislim i kasno mi pamet pomogne da shvatim da ne treba menjati duge veze. Ipak je ovo nešto mladje, lepše, zategnutije, mirišljavije i sa ručno pravljenim žičanim jezgrom.
Trgovac pri kupovini mi reče, sedite, lezite, probajte da li vam odgovara. Šta imam da probam? Neću na njemu provesti dvadeset minuta već noći i noći. Na kratko sve je slatko, a kad je teško….tad mi treba. Tako odlučim da ovde započnem jedan dnevnik našeg odnosa. Nešto da pomogne da pratim da li me podržava, da li je moj bol izazvan dušekom ili nečim drugim. Neće to biti naučno ni potpuno objektivno, biće kratko, suvoparno, ali nadam se taman dovoljno da me ubedi da nisam pogrešio.
PRVA NOĆ – Lep i visok, kraljevski. Legnem na njega. Drugačiji je od onog što me grli. Vidim da me je prihvatio, ispravio, ali nije tako ponizan da me stiska i pokazuje mi kako on tek sa mnom dobija smisao. Ponosan je i tvrd. Prihvata moje telo, a pušta me kad zatreba da odem. Kad ga stisnem on ne prenosi mojoj dragoj to odmah. Ona svoju polovinu koristi sa potpunim suverenitetom. Jutro me je dočekalo odmornijeg. Ušao sam u njega bez bola u rebrima i krstima, bez napora kod ustajanja. Da li sam ovo samo umislio, jer nam je ovo prva noć, a on je na oko lepši od starog? Draga pita kako sam spavao. Ogradim se – Neću ništa da kažem, moram s njim da provedem još koju noć. Tvrd je, ali taman, baš diplomatski – gospodski.
DRUGA NOĆ – Još jedna lepo provedena. Okrećem se na bok bez napora. Ne greje me ni u jednoj tačci več taman prihvata moju toplotu i daje svoj dah kroz opruge. Jutro sasvim uspravno – ledja bez ikakvih problema.
 

Back
Top