Naš svakodnevni život čine periodi radosti i tuge. Ti osećaji variraju, čak i u toku jednog dana, kada možemo biti veseliji ili tužniji. Međutim, bipolarni poremećaj karakterišu ciklične promene raspoloženja, smenjuju se depresija i manija tj. faze depresije i faze manije. Smenjivanje faza je nasumično, pa tako može doći do toga da manija traje duže, a depresija kraće ili da depresija traje duže, a manije kraće. Između faza, osoba je normalnog raspoloženja. Manija (manična faza) podrazumeva euforično raspoloženje, osobe su prilično iritabilne tokom ove faze, zbog čega lako dolazi do osećaja ljutnje i neprijateljskog raspoloženja.
Neki od simptoma manične faze su preterana aktivnost, smanjena potreba za spavanjem, mnoštvo ideja i bujica misli. Depresija (depresivna faza) je period koju karakteriše abnormalno sniženo raspoloženje, gubitak interesa, smanjenje energije, gubitak samopoštovanja, osećaj krivice i poremećaj spavanja, nesanica. Nažalost, bipolarni poremećaj se još uvek dosta kasno ili pogrešno dijagnostifikuje, što odlaže lečenje i time nepovoljno utiče na ishod bolesti. Najčešće se dijagnostifikuje depresija, a manična faza (manija) prođe neprimećeno.
Do 90-ih godina prošlog veka smatralo se da se bipolarni poremećaj javlja isključivo kod odraslih, ali danas je u svetu više od 800.000 dece i adolescenata koji imaju dijagnozu Bipolarni poremećaj. Deca i adolescenti suočavaju se sa vrlo brzim promenama raspoloženja i sa mešanim simptomima. Pokušaji samoubistva i izvršeni suicidi često su tragične posledice neprepoznavanja i pogrešnog lečenja i često su razlog za prisilnu hospitalizaciju pacijenata. Stopa samoubistva koja prati bipolarni poremećaj vrlo je visoka. Za bipolarni poremećaj i poremećaje raspoloženja najbolje rezultate daje kombinacija farmakološke i psihološke terapije. Od farmakološke terapije koriste se antidepresivi i stabilizatori raspoloženja, a od psiholoških kognitivno bihejvioralna terapija, interpersonalna terapiju, porodična terapiju i sl.
Neki od simptoma manične faze su preterana aktivnost, smanjena potreba za spavanjem, mnoštvo ideja i bujica misli. Depresija (depresivna faza) je period koju karakteriše abnormalno sniženo raspoloženje, gubitak interesa, smanjenje energije, gubitak samopoštovanja, osećaj krivice i poremećaj spavanja, nesanica. Nažalost, bipolarni poremećaj se još uvek dosta kasno ili pogrešno dijagnostifikuje, što odlaže lečenje i time nepovoljno utiče na ishod bolesti. Najčešće se dijagnostifikuje depresija, a manična faza (manija) prođe neprimećeno.
Do 90-ih godina prošlog veka smatralo se da se bipolarni poremećaj javlja isključivo kod odraslih, ali danas je u svetu više od 800.000 dece i adolescenata koji imaju dijagnozu Bipolarni poremećaj. Deca i adolescenti suočavaju se sa vrlo brzim promenama raspoloženja i sa mešanim simptomima. Pokušaji samoubistva i izvršeni suicidi često su tragične posledice neprepoznavanja i pogrešnog lečenja i često su razlog za prisilnu hospitalizaciju pacijenata. Stopa samoubistva koja prati bipolarni poremećaj vrlo je visoka. Za bipolarni poremećaj i poremećaje raspoloženja najbolje rezultate daje kombinacija farmakološke i psihološke terapije. Od farmakološke terapije koriste se antidepresivi i stabilizatori raspoloženja, a od psiholoških kognitivno bihejvioralna terapija, interpersonalna terapiju, porodična terapiju i sl.