Postoje pesme, koje kad god da ih slusam,izazovu u meni neku setnu emociju,tugu,melanholiju...Mogu u tom momentu biti puna radosti,moze mi biti osmeh na licu,ne vredi...pesma je jaca od toga i preplave me suprotne emocije...Ispune mi misli uspomenama,rovare po secanjima,srce ispune nekim davnim dogadjajima,mestima i ljudima.Cesto i oci napune suzama...i predam se toj stihiji da me nosi.Nekako mi tuga u tom momentu postane najbolji drug...ne teram je,prepustim se...Nekada se javi i ceznja bas kao u pesmi Desanke Maksimovic ''Ne ostavljaj me samu dok neko svira'' . Ceznja za onim sto je proslo,za onim sto je moglo biti,a nije,za nekim ocima u kojima se ogledala ljubav,za zagrljajem pripadanja,za bliskoscu....
Muzika je mocna stvar...i prepustam joj se i ove veceri...s radoscu....
Muzika je mocna stvar...i prepustam joj se i ove veceri...s radoscu....