Polaziš, a nikada ne pođeš,
Odlaziš, a nikuda ne odeš.
Smeješ se bez osmeha,
plašiš se podsmeha.
Koračaš sitnim koracima,
tako je sigurnije.
Čekas baspomoćno drugog,
da ti snagu ulije.
Ispruženu ruku nikada ne vidiš.
Uvučeš se u ljušturu,
dušu da zaštitiš.
Živiš sam sa svojim strahovima,
alama, okovan okovima.
Maštaš, sanjaš, iščekuješ,
ne vidiš šta ti život nudi.
Nije kasno, otvori oči!
Samo se probudi.
Odlaziš, a nikuda ne odeš.
Smeješ se bez osmeha,
plašiš se podsmeha.
Koračaš sitnim koracima,
tako je sigurnije.
Čekas baspomoćno drugog,
da ti snagu ulije.
Ispruženu ruku nikada ne vidiš.
Uvučeš se u ljušturu,
dušu da zaštitiš.
Živiš sam sa svojim strahovima,
alama, okovan okovima.
Maštaš, sanjaš, iščekuješ,
ne vidiš šta ti život nudi.
Nije kasno, otvori oči!
Samo se probudi.