BLOG - O OSEĆAJU BESA I ČINJENJU ZA DRUGE.

O OSEĆAJU BESA I ČINJENJU ZA DRUGE

Ružno i destruktivno osećanje besa javlja se u meni skoro uvek kada druge poslušam, a to za posledicu ima uskraćenje nečega što je meni bilo bitno da uradim za taj dan.
TREBA LJUDIMA ZNATI REĆI NE I TO NA VREME. NE TREBA BITI ROB DRUGIH, KOLIKO SE TO MOŽE, NARAVNO.
A nekad izgleda da osim te robije ništa drugo nije izvesno, nego neizvesno i varljivo.
Tako iz dana u dan, sve u nekoj trci na poslu, u porodici, u društvu. Čini svima. Čini im stalno. Čini drugima sve kako bi ispao u njihovim očima dragulj, vrednica, mudrica, neko ko brine za njih i uvek im je na usluzi.
O koliko je takvih dana i godina bilo. Godine ropstva i pravdanja. Jer pravdati se mora ako se želi u životu biti nešto drugo, po mogućstvu u suprotnosti sa većinskim shvatanjima o životu.
ZAR SE MORA BITI TAKO JEDINSTVEN, USAMLJEN, DRUGAČIJI U ODNOSU NA TU SREDINU, PITAJU ME ONI KOJIMA ROBUJEM. ZAR IMA SREĆE U TOME DA SE BUDE SAM I ŽIVI SAMO ZA SEBE A NE ZA DRUGE, NASTAVLJAJU. ZAR JE TO SREĆA, BITI TAKAV, A NE OVAKAV KAO MI, TVOJI TLAČITELJI I ROBOVLASNICI.
Sad znam šta da im odgovorim, ali nekad nisam znala. Osetila bih krivicu i kajanje, ako im ne bi izašla u susret. Ne valja biti narcis, to mi je prolazilo kroz glavu i trčala bih ka robovlasnicima da uradim zadatak što pre, što brše, što tačnije.
Sada vidim da su me opustošili. Prazna sam i umorna. Kao da su me pregazili vozovi i to oni sa teretnim vagonima, kilometarski dugi, skoro neprekidni.
I osećam bes zbog svega toga. Nekad brzo prođe, a nekad ne. Budem prosta i u afektu opsujem sve po spisku, iskalim taj bes na prazan zid ili na ekran računara na kom sad pišem ovaj tekst.
Znam da bes ne valja, ali on može da radi za nas. Bes je otrežnjenje. On je fitilj koji se upali i osvetli problem, a to je da radimo protiv sebe a stalno za druge.
TREBA IMATI MERU. TREBA ZNATI KADA LJUDIMA REĆI NE. TO JE JEDNA OD ONIH LEKCIJA KOJE SE TEŠKO UČE I ZA KOJE JE POTREBNO VREME I PUNO LOŠIH OCENA KOJE SE MORAJU POPRAVITI I TO NE U NEKOJ BUDUĆNOSTI NEGO UPRAVO SADA.
Zato neću više da činim sebi stvari koje u meni rađaju bes. Promisliću, zastati i jednostavno reći bivšim robovlasnicima NE.

M.S.Marstoj

http://msmarstoj.com/blog/o-osecaju-besa-i-cinjenju-za-druge/
 
...mislim da sa tom vrstom besa , kad je čovek isceđen drugima , polako se zapada u ogorčenost....zato treba sebi oprostiti , sva ta pogrešna činjenja koja su nam iznuđena na ovaj ili onaj nači ,a koja su napravila ruinu od našeg tela i njegove duše....posle oprosta treba se pomiriti sa sobom i porazmisliti , kako dalje bez besa i ogorčenosti...kako ne praviti greške i uništavati sebe....

...naravno , lako je govoriti ovako nešto ili još uputnije i bolje...ali sigurno je jedno , treba se što pre osloboditi besa i shvatiti da smo sami sebe izigrali , radili protivu sebe za korist drugih....tačno je da se sa takvim otrežnjenjem čovek oseća jadno , ali trežnjenje stvara nadu i vodi u izvesnije sutra....

...treba sebi greške oprostiti , sagledati ih i pomiriti se sa sobom !
 
123loncar;bt290715:
...mislim da sa tom vrstom besa , kad je čovek isceđen drugima , polako se zapada u ogorčenost....zato treba sebi oprostiti , sva ta pogrešna činjenja koja su nam iznuđena na ovaj ili onaj nači ,a koja su napravila ruinu od našeg tela i njegove duše....posle oprosta treba se pomiriti sa sobom i porazmisliti , kako dalje bez besa i ogorčenosti...kako ne praviti greške i uništavati sebe....

...naravno , lako je govoriti ovako nešto ili još uputnije i bolje...ali sigurno je jedno , treba se što pre osloboditi besa i shvatiti da smo sami sebe izigrali , radili protivu sebe za korist drugih....tačno je da se sa takvim otrežnjenjem čovek oseća jadno , ali trežnjenje stvara nadu i vodi u izvesnije sutra....

...treba sebi greške oprostiti , sagledati ih i pomiriti se sa sobom !

Oprostiti sebi.I vidjeti gdje smo grijesili.I mirno izreci svoj stav.Ali to je malo tesko kad ste sa neobrazovanim ljudima........Ili onima koji misle da su glavni.Međutim jedni bez drugih ne mozemo.Valja biti istarajan u cinjenju dobra.Jer jedan je covjek rekao:"Istrajno dobro pobjeđuje zlo".:bye:
 
NE...slobodno ga recite i to što češće, što više možete. ...poslušajte svoj glas, onaj unutarnji...onaj što izaziva orkanska nevremena u nama ...ljudi su kao krpelji..gramzivi, ljeni...živite za sebe...i slažem se sa Mizacom: istrajno dobro pobjeđuje zlo ali....problem je što ljudi grabežljivci nisu u stanju shvatiti, jednostavno su uvijek u pravu po svojim gledištima, svojim shvačanjima života...robovlasničko društvo je kao društvo davno prošlo svršeno vrijeme..ali ga mi duboko u sebi uzgajamo, zbog krivog odgoja koji su nam usadili...NE radite to samoj sebi...jer ako ne volite sebe, ma kako ćete druge voljeti...slobodno recite NE...glasno i jasno...težak je početak, ali početi ćete se dobro osječati....i tako step by step...naučite voljeti sebe...ja to nisam znala, a kad sam krenula učiti, sad je prekasno....
 
Mislim da se anegdota odnosi na Platona (ili Marka Aurelija?)
Jednom su ga prijatelji zatekli kako nepomično stoji sa podignutom rukom i na pitanje šta to radi odgovorio je;"Kažnjavam jednog ljutitog čoveka"
Naime njega je bio naljutio neki neposlušni rob i on je podigao ruku na njega da ga udari a onda se predomislio i...kaznio sebe.:D
 
...da obično kasno čovek nauči da voli sebe...a i kako bi kad nas uče da onaj koji voli sebe je narcisoidan , samoljubiv , samodovoljan i sveu nekom smislu koji je odslikava negativnost...kad čovek otkrije karaktere tih , koji tako govore , sazna da su oni manipulatori , eksploatatori , paraziti koji se okače o tuđu grbaču i kao imela piju čoveka dok ga ne razore...a blago rečeno ta perfidnost je zapravo temelj zal , sebičnosti i pokvarenosti....
...svet je prepun takvih , slobodno mogu reći , menjih i većih ništarija...i kad čovek sazna o tome štošta , postaje besan i srdit na sebe sama , jer je dozvolio da ga izmanipulišu i gotovo unište.....zato treba da oprosti sebi tu veliku grešku , pomiri se sa sobom i počne da voli sebe , pa posle sav ostali svet....
...a svet je prepun dobrih ljudi kao i ništarija....zato čovek kad čini dobro , treba da čini to zbog sebe , jer mu to čini zadovoljstvo , to ga ispunjava - konačno jer je čovek...i ne treba da se obazire kome čini dobro...jednostavno učinio je i nek ide dalje....

...treba znati , da ako nekome činimo dobro koje ne može da nam vrati , na bilo koji način - ta nemogućnbost vraćanja , razduženja , primaoca dobro dela vremenom razčovečuje , unižava , obezvrednjuje i on s'vremenom počinje da prezire svog darodavca , pa čak da ga i mrzi podlo opanjćivački....to je u temelju bede i duhovnog siromaštva.....tako je to....
...zato se dobra dela čine zbog sebe , a ne zbog drugih !....svak ko čini dobra dela sve više se očovečuje , a sa očovečenjem sve više volimo sebe i ljude oko sebe !
 

Back
Top