krene ponekad slovo
samo
vukuci ruku za sobom
zapleteno u viseboje
kao iskusni ratnik
obucava i pero i ruku
ne otimajuci se komandi
ali u dosluhu
sa nekim dubinama
koje ne moze ni ono
ni dozivajuca misao
probuditi
prve rijeci i redci
kao mozaik se slazu
i gledaju me u lice
kao prekrsioca
ili najmanje
ka smetenjaka
koji ne zna da je noc
samo za one
u kojima svijetlo
ne prebiva...
drhtajem budim slogu
toj aparaturi
u cudnom razgovoru
nema osmjeha
nema klimanja
nema sloge
samo se cuje buka
unutrasnjeg vira
kojeg su dubine okrenule
valjda,
na dobro...
samo
vukuci ruku za sobom
zapleteno u viseboje
kao iskusni ratnik
obucava i pero i ruku
ne otimajuci se komandi
ali u dosluhu
sa nekim dubinama
koje ne moze ni ono
ni dozivajuca misao
probuditi
prve rijeci i redci
kao mozaik se slazu
i gledaju me u lice
kao prekrsioca
ili najmanje
ka smetenjaka
koji ne zna da je noc
samo za one
u kojima svijetlo
ne prebiva...
drhtajem budim slogu
toj aparaturi
u cudnom razgovoru
nema osmjeha
nema klimanja
nema sloge
samo se cuje buka
unutrasnjeg vira
kojeg su dubine okrenule
valjda,
na dobro...