Strah od vremena koje ističe

Pokušaj zamisliti život bez merenja vremena. Verovatno ne možeš. Znaš mesec, godinu, dan sedmice. Na zidu ti visi sat ili je na kontrolnoj tabli tvog automobila. Imaš raspored, kalendar, vreme za večeru ili bioskop.

Ipak, svuda oko tebe je merenje vremena nebitno. Ptice ne kasne. Pas ne proverava koliko je sati. Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.

Samo čovek meri vreme. Samo čoveku odzvanja svaki sat.

I baš zbog toga, čovek jedini pati od parališućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči. Strah od vremena koje ističe.
 
...sve postojeće meri vreme , samo mi nemamo uvid . ili bolje rečeno , većina nema uvid u to...naravno . kad kažem sve postojeće meri vreme , onda to podrazumeva i beskonačan broj načina njegovog merenja....no opšta je stvar , za postojanje , da ono ima svoj životni vek....svaka čestica ima svoj životni vek , stoga ima i svoj životni sat...biološke mase imaju svoje biološke satove.....sve se , kako ta kažem , bori sa svojim isticanjem vremena....svemu postojećem vreme ističe.....
...može se reći , sve je vremešno - pa i energija....bitna stvar , kad je reč o vremešnosti , dočekati poslednju sekundu , za korenitu transformaciju - a za biološku masu , važno je da ta transformacija bude bezbolna....

...lav meri vreme između dva obroka - između dva parenja - između dva lova .....i njemu vreme ističe , te pri kraju svog vremena napušta čopor i samuje....
...stvar je što smo mi preokupirani sami sobom , pa nemamo vremena a samim tim nema ni razumevanja za druge , drugojačija postojanja i njegova viđenja sopstvenih problema....stavili smo se iznad svega postojećeg - hoćemo da budemo božanstva ini ma , ako ništa druga , onda bar polubogovi kojima će se klanjati....sujetni smo i tašti !...umišljeni...pa otuda i ovakva mišljenja da samo mi osećamo , mislimo i doživljavamo život !
 
Trenutak slanja komentara je dobro odabran trenutak u vremenu. Taj trenutak zovemo sadasnjost.
Kada komentar, cekajuci na odobrenje, biva objavljen sa danom zakasnjenja, tada to vise nije isti komentar.

Isto je i sa nama, kao sa onim sto izgovaramo. I mi cemo sutra biti neko drugi, neko sutrasnji.
Samo, to nece svi razumeti.
 
Ne plaši me isticanje vremena. Plaši me stajanje vremena, zaglavljenost u paklu trenutaka koji traju decenijama, sutra koje ne otvara vrata sem onih kojima se vraćamo u ropstvo.
Sa isticanjem i končnosti svog života odavno sam se pomirila... Štaviše, izvesnost tog isticanja je uteha svoje vrste, jedina pouzdana garancija da će se vrata izlaza jednom otvoriti...
 
Otkud tolika opsednutost marginalnim likovima sa jutjuba? Ja za cibermikana nisam ni znao dok ga ti nisi ovde doneo.
I popularizovao. Ti si mu najjaca reklama.
Puna zemlja budala, koga briga?
Guraj svoju pricu, sto te uopste zanima sta on misli?
 
Poslednja izmena:
Sfyontull;bt287756:
Ne plaši me isticanje vremena. Plaši me stajanje vremena, zaglavljenost u paklu trenutaka koji traju decenijama, sutra koje ne otvara vrata sem onih kojima se vraćamo u ropstvo.
Sa isticanjem i končnosti svog života odavno sam se pomirila... Štaviše, izvesnost tog isticanja je uteha svoje vrste, jedina pouzdana garancija da će se vrata izlaza jednom otvoriti...

Kao da si kopirala moje misli... :)
 
hakim bej;bt287759:
Otkud tolika opsednutost marginalnim likovima sa jutjuba? Ja za cibermikana nisam ni znao dok ga ti nisi ovde doneo.
Budala ko budala, koga briga?
Guraj svoju pricu, sto te uopste zanima sta on misli?

Da je javno pozvao na tvoj linč, kao na moj, ti prijavio policiji, a policija napala na tebe što si prijavio, a njega sakrila od ruke zakona,. i ti bi je6ao majku i njemu i policiji, baš kao ja...
 
„O prirodi dosade u mnogome su raširene pogrešne predstave. Uopšte se veruje da interesantnost i novina sadržine „ubija“ vreme, to jest prekraćuju ga, a da monotonija i praznina otežavaju i koče njegov tok. Ovo nije bezuslovno tačno. Praznina i monotonija mogu doduše da oduže i učine „dosadnim“, „dugim“, trenutak i čas, ali velike i najveće mase vremena one skraćuju i šta više sasvim uništavaju. Obratno, kakva bogata i interesantna sadržina svakako je u stanju da čas, pa i sam dan skrati i ubrza, ali računajući u velikom, ona toku vremena ipak daje razvučenost, težinu i čvrstinu, tako da godine pune događaja mnogo sporije prolaze nego godine siromašne, prazne, lake, koje prohuje kao vetrom oduvane.“

Tomas Man, „Čarobni breg“
 

Back
Top