Novogodišnji Koncert Bečke Filharmonije 2000. Dirigent Koncerta: RIKARDO MUTI.

Bio je to Koncert baziran na relaciji Porodica Štraus - Evropa .Milenijumskim Novogodišnjim Koncertom, za 2000. Godinu, po treći put je u svojoj karijeri dirigovao Rikardo Muti. Pored osnovnih koncepcijskih rešenja postignutih na prethodna dva Koncerta (partitura za pultom kao podsetnik u izvedbi, nov i neobično bogat zvuk orkestra, izrazito uspravno držanje dirigenta sa uzdignutim rukama pri dirigovanju završnih zamirućih akorada i naglašavanje poslednje ritmičke dobe pri briljantnim završnicama), realizovana su i nova (dirigovanje brzih tempa jedva primetnim pokretom ruku i obogaćivanje izvedbe vizuelnim efektima).

No, osnovno idejno i muzičko rešenje, realizovano specifično na ovom, u mnogočemu prelomnom Koncertu, sastojalo se u sledećem: ukazati na vezu muzičkih dostignuća porodice Štraus sa muzičkom tradicijom raznih naroda Evrope i prikazati, dočarati muzičkom izvedbom, tu vezu. Svojom muzičkom koncepcijom i osobenom paletom orkestarskih boja, dirigent Rikardo Muti je tu ideju ostvario na najbolji moguć način.

Prvi deo Koncerta, trajao je 32 minuta, od maksimalnih četrdeset i činilo ga je šest kompozicija. Koncert je počeo valcerom ''Laguna'' Johana Štrausa-sina. Filharmoničari su ga izveli temperamentno, u elanu, uvodeći nas tako i simbolično u ''milenijumsku godinu''. Valcer je muzička reminiscencija na ambijent Mediteranske obale .Usledile su još četiri kompozicije ovog, najslavnijeg kompozitora iz muzičke porodice Štraus. Brza polka ''Svetlucanja'', koju su Filharmoničari izveli u svom poletnom stilu, tipičnom za brzu polku.Ovde je, posve izuzetno, došla do izražaja latentna Mutijeva sposobnost dirigovanja glavom, što je, istine radi, manje popularno u dirigentskoj umetnosti. Polka je muzička reminiscencija na prirodna svetlucanja u noći. Polkom ''Albion'', koja je potom usledila, kompozitor nas odvodi u ambijent Engleske. Inspirisana je Štrausovim boravkom u Londonu. Valcerom ''Ljubavna pesma'', sa karakterističnim uvodnim picikatima gudača iza kojih sledi iznenadni nastup čitavog orkestra pre glavne teme, Štraus nas vraća u raskoš bečkih dvorskih balova. Usledio je ''Čardaš Viteza Pašmana'', kojim nas kompozitor odvodi u muzički folklor Mađarske .Izveden je sa pratećom baletskom tačkom, koju su izveli Vladimir Malakov, Šelton Klark, Boris Nebila, Tomislav Petranović i Johanes Stepanek. Prvi deo Koncerta zaključila je brza polka ''Sa specijalnom poštom'', najvećeg majstora brze polke, Eduarda Štrausa, kojom se vraćamo Beču i njegovoj gradskoj vrevi.

Drugi deo Koncerta ispunio je uobičajeno vreme trajanja od jedan sat i petnaest minuta. Krenulo se od austrijske prestonice i izvedena je uvertira ''Jutro, podne i veče u Beču'', Franca Fon Supea. Za razliku od izvođenja koje se čulo deset godina ranije (podsetimo se:dirigovao je Zubin Meta 1990. godine u isto, gotovo isto vreme), melodijska linija je pod Mutijevim vođstvom tekla najpre glatko i neprekinuto u prvom delu (Jutro) sa blistavim solom za violončelo, nešto brže u drugom (Podne), da bi u trećem i završnom delu (Veče) bila definitivno žustra.

Polkom u francuskom stilu, ''Pozdrav iz Praga'' Eduarda Štrausa, doživljavamo za trenutak muzički ambijent češke prestonice. Usledio je veoma popularni valcer Johana Štrausa-sina ''Vino,žene i pesma''. Izveden je sa uvodnom temom proširenom do monumentalnih razmera i sa pratećim vizuelnim efektima koji nam plastično prikazuju Bečki Muzikferajn (spoljni izgled noću i Kristalna dvorana u vreme održavanja Novogodišnjeg Koncerta). Usledio je Štrausov ''Persijski marš''. Kao retko gde u muzičkoj literaturi, ovde nam je plastično dočarana ratnička muzika drevne Persije. Polka mazurka ''Libela'' Jozefa Štrausa, izvedena je sa pratećim vizuelnim efektima koji nam dočaravaju autentični živi svet livade u proleće. Polka ''Proces'' Johana Štrausa-sina, izvedena je od strane Filharmoničara sa posebnim osećajem za ritmički tok. Usledile su potom dve kompozicije Jozefa Štrausa: polka u francuskom stilu ''Pozdrav umetnika'' i kao vrhunac celog Koncerta, valcer ''Zvuci Marine''. Izveden je sa pratećom baletskom tačkom koju su izveli solisti Brigit Štadler, Vladimir Malakov, Simona Noja i Kristijan Rovni, te članovi Baleta Bečke Državne Opere: Mikela Centin, Katrin Černi, Ilondža Dieri, Aleksandra Kontraš, Rozvita Over, Eva Peters, Konstanca Karl-Rihter, Patricija Zolak, Nikolas Adler, Gregor Hatala, Tomas Majerhofer, Kristijan Musil, Gabor Obereger, Karl Šrajner, Rudolf Vehter i Jirgen Vagner.

Prema završnici Koncerta, izvedene su dve brze polke Johana Štrausa-sina: ''Mađarska polka-galop'', koja nam još jednom pokazuje koliko se sam Štraus često i rado inspirisao mađarskim muzičkim folklorom i brza polka ''Na Dunavskoj plaži'', kojom se Koncert posle svojevrsnog muzičkog putovanja po Evropi (do Persije!), definitivno učvršćuje u Beču.

Završnicom Koncerta, dominirao je po tradiciji, valcer ''Na lepom plavom Dunavu'', Johana Štrausa-sina. Izveden je uz prateće vizuelne efekte, koji su nam prikazali sve spomenike i građevine carskog Beča. Na kraju je, uz tradicionalno učešće publike izveden i ''Radecki marš'' Johana Štrausa-oca.

Može se sa sigurnošću zaključiti da je ovom programskom koncepcijom, dirigent Rikardo Muti najzad i uveo tradiciju Bečkog Novogodišnjeg Koncerta u novi, XXI vek. Cvetne aranžmane je i ovoga puta uradila Kristl Fišer. Vizuelne efekte je u svom, majstorskom stilu, režirao Georg Riha sa brojnom ekipom. Autor koreografija je Kristijan Tihi, a kostimograf Robert Švajghofer. Koncert je za televiziju i ovoga puta režirao Brajan Lardž.
 

Back
Top