Novogodišnji Koncert Bečke Filharmonije 1999. Dirigent Koncerta: LORIN MAZEL.

Sećanja na Bečke Koncerte već se nižu sama po sebi. Novogodišnji Koncert za 1999. godinu, poslednju godinu XX veka i drugog milenijuma naše ere, proticao je u znaku dveju značajnih godišnjica: 150 godina od smrti Johana Štrausa-oca i tačno jedan vek od smti Johana Štrausa-sina. Lorin Mazel je imao čast da po deseti, dakle jubilarni put u karijeri, diriguje ovim Koncertom. Program su sačinjavale isključivo kompozicije ove dvojice najvećih majstora Bečke muzike za igru.

Prvi deo Koncerta, počeo je valcerom ''Pesma razuma'' Johana Štrausa-sina. Usledila je Štrausova polka ''Skerco'' sa solom za violinu, koji je izveo maestro Mazel. Nakon ponovnog i senzibilnog Mazelovog tumačenja polke-mazurke ''Jedno srce, jedna duša'', galop Johana Štrausa-oca ''Furiozo'' izveden je uz prateću baletsku tačku koju je izveo Balet Bečke Državne Opere, sa solistima Evom Peters, Ivom Gatin, Jirgenom Vagnerom, Tomislavom Petranovićem i Johanesom Stepanekom i koreografijom ''u cirkusu''. Popularni valcer Johana Štrausa-sina ''Priče iz Bečke šume'' po drugi put se, posle šesnaest godina, čuo u Mazelovoj interpretaciji. Ovoga puta je izveden sa propisanim solom za citru. Prvi deo Koncerta, okončala je Štrausova polka-galop ''Trič-trač''.

Kolosalni drugi deo Koncerta, bio je u pravom smislu te reči i njegov vrhunac. Počeo je Štrausovim maršem ''U slavu caru Franji Josifu'', a zatim je izveden valcer ''Ženke Dunava''. Melodijski i ritmički pregnantno, filharmoničari su pod Mazelovim vođstvom izveli polku ''Skakutanje'', a zatim je usledio i jedan muzički komad u formi mazurke. ''Valcer a la Paganini'', Johana Štrausa-oca, svojevrsnu reminiscenciju na Paganinijevu violinsku virtuoznost (Johan-otac mu je bio mlađi savremenik), Mazel je sa filharmoničarima izveo kao solista na violini. Potom je usledio kadril Johana Štrausa-sina, na motive iz njegove operete ''Slepi Miš''. Popularni Štrausov valcer ''Život umetnika'' izveden je uz prateću baletsku tačku, koju je izveo Balet Bečke Državne Opere sa solistima Rozvitom Over, Katrin Černi, Mihaelom Centin, Kristijanom Musilom, Kristijanom Rovnijem i Jirgenom Vagnerom.

Prema završnici, izvedene su četiri polke Johana Štrausa-sina. Najpre ’’Banditski galop’’, koji je Mazel tumačio i kao solista na velikom bubnju (komadu je prethodila tačka u kojoj je veliki bubanj sa činelom na podijum izneo jedan klovn). Potom je usledila ritmički pregnantna polka u francuskom stilu ''Molim lepo'' (''Bitte Schön!''), a nakon toga je maestro Mazel kao solista na čineli,sa komičnom glumom udarca palicom u ruku i ukazivanja pomoći od strane prvog violiniste u orkestru, izveo veoma žustru polku ''Između groma i munje''. Večni ''Perpetuum Mobile'', koji se po drugi put čuo u Mazelovoj interpretaciji, uvodi nas u završnicu Koncerta. Nakon tradicionalne čestitke filharmoničara i Mazelove pozdravne reči, valcer Johana Štrausa-sina ''Na lepom plavom Dunavu'', izveden je sa pratećom baletskom tačkom, koju su izveli solisti Hamburškog Baleta Hiter Jirgensen i Jirži Bubeniček. Popularni ''Radecki marš'' Johana Štrausa-oca i ovoga puta je izveden uz sudelovanje publike u Zlatnoj Dvorani Bečkog Muzikferajna.

Cvetni aranžman u Zlatnoj Dvorani, poreklom iz San Rema, sa italijanske rivijere i Austrijskih vrtova i ovoga puta je, saglasno tradiciji, osmislila Kristl Fišer. Autor baletskih koreografija ovoga puta je bio čuveni koreograf Hamburškog Baleta, Džon Nojmajer, a kostime je kreirao Johan Engles. Koncert je za televiziju režirao, po šesti put u njegovoj istoriji, Brajan Lardž. Ovim se Koncertom ušlo u godinu u kojoj se svet prigodnim manifestacijama i ne manje značajnim odricanjima, oprostio od burnog XX veka, čemu je i Lorin Mazel, inače poznat po učešću na velikom broju humanitarnih gala-koncerata, dao svoj umetnički pečat.
 

Back
Top