Uzalud se pitaš
u šta si potrošila život,
juče,
današnji dan,
pred san....
Tražiš objašnjenja
poput lopova
što kasno traži
razloge svog
sagrešenja.
Za osmeh,
prilično neubedljiv
kada si pokušala da tešiš,
znajući da nije do tebe,
jer ni svoja nedostajanja
ne umeš da rešiš.
A onda jutro
i još jedna bora
na tvom, od pravdanja umornom licu,
pogledaš u dan, namestiš izvežban osmeh,
neka sakrije tvoju noćašnju
scenografiju za nesanicu.