Beše

Baš mi je otužno! Svaki put kad odem tamo taj osećaj se pojača. Sedim mirno i gledam ih. I oni sede mirno. Ponekad se šećkaju, ako im je preostalo snage, ako nije iscurela. Uglavnom izgledaju neprimereno smoreno i to na način koji sebi ne bi trebalo da dozvole. Znam ih skoro sve, nenamerno, jer putevi su nam se ukrštali. Više puta. Pamtim ih sve u najboljem izdanju, ljudi strogih lica koji rade važan posao. Umeju da komanduju. Imaju taj glas i intonaciju koja tera na bespogovorno izvršavanje. Mogu i da kazne ako nisu zadovoljni urađenim. Kada se okupe i osame, umeju da budu i raskalašni i neodmereni, ali o tome se nikada nije govorilo. Govorkalo, jeste. Kažu da su im žene bile nadmene i lake ali mislim da to nije tačno. Izazivali su svojim statusom, mogućnostima. Imali su sopstvena odmarališta na moru, planinama. Umesto da ih sve to ojača i uzdigne, korumpiralo ih je. Prestali su da rade svoj važan posao. Glumili su da ga rade i to je moglo tako dok je gluma bila popularna. Kada je trebalo sići u publiku i odraditi posao, taj važan, videli smo ih u pravom svetlu. Prestali su, posle toga, da se odevaju onako važno. Zbog sramote ili da ne izazivaju... Zbog oboje. Prestali su da budu važni, nezamenljivi, postali su deo publike, ostareli. Sada sede mirno i čekaju da dođu na red. Na licu im se vide tegobe, neka muka zrači iz njih. Razmenjuju sažaljenja.
Iz drugog sveta sam. Iz onog koji ih je sve vreme posmatrao i verovao im. Mogli su makar ono držanje da zadrže, da stisnu zube i podnose ono što su im godine i ostalo učinile. To što nisu znali da urade posao bih im još i oprostio. Ne opraštam im sažaljenje koje izazivaju.
 
Ja žalim one koji im nisu verovali a nisu mogli ništa zbog onih koji su im verovali.
A oni ,hm...ha..pa valjda slute šta ih tek čeka,nije to tek trenutak dva,jer šta ako tamo iza..ipak nešto od onih priča ima;):D
 
"Nekada sam bio. Sada nisam. Ali, zadržao sam sve što sam bio i pre nego sam stigao da budem. Nije to što sam bio mene činilo tim što sam bio, već ono pre. To je bio samo posao. Posao u kojem se podrazumeva da ćeš umreti, ako do toga dođe. Eto, nije došlo. Prošlo je vreme tog posla, ostalo je ono što sam bio pre nego sam bio to što je posao od mene tražio. I svakog mogu da pogledam u oči, ne moram da sklanjam pogled od onih koji bi da me pitaju kako to da sam živ. Reći ću im kada pitanje budu izgovorili, ali neće, veruju mom stavu i pogledu. Nije se promenio..."
 

Back
Top