Treba znati

Imam ja šta da kažem,
ali ponekad zastane reč,
knedla u grlu zapela
a znam šta sam htela.
Pa tešim druge ili sebe
preskačem jadikovke, stišavam bes
smišljam odgovore
i na nepostavljena pitanja,
kao, ono, - koliko je njih pogrešno spojenih,
nekako glembajevski nesretnih.
I govorim obične reči
kako svako nekom nedostaje
i kako sve to vremenom nestaje.
Pokušavam da nadjem reči,
ja tešiteljica drugih
a ni sebi ne mogu da pomognem ,
ponekad jedva snage smognem
da preživim dan, sve što uradim
kao da se sruši u bezdan.
A onda se setim
Geteove Margarete
što je tvrdila kako ne bi htela da ikoga voli
jer gubitak ne bi mogla da preboli.
Ma, sve se preboli, tešim sebe ili te druge,
i ljubavi, nemanja i nedostajanja,
samo treba znati šta je život,
a šta se sanja.
Treba znati.
 
Lepo si ovo složila Mari samo ...šta imaš protiv snova.Kakva bi bez njih mladost bila,kako bi kasnije decu sa ljubavlju i nadom podizala,a u poznim godinama bez snova stvarnost bi nas otrovala.
"Što više starimo više sanjamo a manje živimo" rekla je Simon de Bovoar menščini ne kao kritiku već kao recept;):D
Meni ljudi bez snova u starosti izgledaju kao olupine što plutaju na pučini samo što su snovi u starosti posebni;to je religiozna vera ljubav i nada i sa njima je i starost lepa.:D
 
Poslednja izmena:
Zdravo Mari !

...kao dete toliko sam bolno doživljavao onu Mitketovu : "Moligu brgo da se vrne ! " , da danas bolu više nema mesta u mojoj duši...samo se nasmejem , kad pomislim na nju , moju mladost , i krenem dalje veso što sam se i ovog jutra probudio....oduvek sam bio velika spavalica , al' kad se probudim - eh , kako je svetlost divna....zato i dan dani ležem kasno , sa vampirima,,,volim budnost !....i sve što godine više izmiču , sve sam više budan....možda sam olupina bez tih religijskih snova....ali nisam ni zanesenjak bez svetlosti dana....bože kako je lepa svetlost kad si budan , trezan i trezven....
....kako je lep dan kad posrnulog pridržiš , palog podigneš , slepog prevedeš - preko ulice....korisnost , šta li....
...pre neki dan nabasam na zakletvu vitešku....njen stožer je obavezivanje na bezuslovno pomaganje slabašnih , nemoćnih , bepomoćnih , porobljenih - časno i pravično ; istinu govoriti , čak i kad je ona sama , samrtna pretnja....

...zato Mari , viteže , ustani i hodaj svetom !...neka je ta pesma tvoja zakletva !
 
Poslednja izmena:
Treba znati ne rasipati se. Tamo gde možeš pomoći, pomozi. A pomaže samo onaj koji ume voleti ljude, onako ljudski, svim srcem, ne očekujući ništa za uzvrat.
Tako je lako voleti sebe, a tako zahtevno voleti druge jer moraš skloniti sebe.
U ovo sadašnje, jako teško vreme, ophrvano silnim otuđenostima, neverovanjem, nemanjem, sveopštim padom duha, bolestima i tugama, ne može to svako Mari. Tačnije, malo je onih koji to mogu. A ti možeš:heart:
 
zxy;bt277147:
Lepo si ovo složila Mari samo ...šta imaš protiv snova.Kakva bi bez njih mladost bila,kako bi kasnije decu sa ljubavlju i nadom podizala,a u poznim godinama bez snova stvarnost bi nas otrovala.
"Što više starimo više sanjamo a manje živimo" rekla je Simon de Bovoar menščini ne kao kritiku već kao recept;):D
Meni ljudi bez snova u starosti izgledaju kao olupine što plutaju na pučini samo što su snovi u starosti posebni;to je religiozna vera ljubav i nada i sa njima je i starost lepa.:D

zxy, meščini da me znaš više od ostalih ovde. I znaš da sam ja satkana od snova ( bila )i onda se odjednom , - probudila.
I ?! Jesen života stigla nešto brzo a snovi mi tek na pola puta.
Inače, samo pesma, ili bar pokušaj. A i to je nešto. Valjda. :D
 
123loncar;bt277150:
Zdravo Mari !

...kao dete toliko sam bolno doživljavao onu Mitketovu : "Moligu brgo da se vrne ! " , da danas bolu više nema mesta u mojoj duši...samo se nasmejem , kad pomislim na nju , moju mladost , i krenem dalje veso što sam se i ovog jutra probudio....oduvek sam bio velika spavalica , al' kad se probudim - eh , kako je svetlost divna....zato i dan dani ležem kasno , sa vampirima,,,volim budnost !....i sve što godine više izmiču , sve sam više budan....možda sam olupina bez tih religijskih snova....ali nisam ni zanesenjak bez svetlosti dana....bože kako je lepa svetlost kad si budan , trezan i trezven....
....kako je lep dan kad posrnulog pridržiš , palog podigneš , slepog prevedeš - preko ulice....korisnost , šta li....
...pre neki dan nabasam na zakletvu vitešku....njen stožer je obavezivanje na bezuslovno pomaganje slabašnih , nemoćnih , bepomoćnih , porobljenih - časno i pravično ; istinu govoriti , čak i kad je ona sama , samrtna pretnja....

...zato Mari , viteže , ustani i hodaj svetom !...neka je ta pesma tvoja zakletva !

Hvala, moj Lončar.I ja se smejem životu u facu. Samo mu vraćam. Prema zasluzi.
Tebi :heart:
 
LJILJA MMM;bt277154:
Treba znati ne rasipati se. Tamo gde možeš pomoći, pomozi. A pomaže samo onaj koji ume voleti ljude, onako ljudski, svim srcem, ne očekujući ništa za uzvrat.
Tako je lako voleti sebe, a tako zahtevno voleti druge jer moraš skloniti sebe.
U ovo sadašnje, jako teško vreme, ophrvano silnim otuđenostima, neverovanjem, nemanjem, sveopštim padom duha, bolestima i tugama, ne može to svako Mari. Tačnije, malo je onih koji to mogu. A ti možeš:heart:

Čitala sam ti blog noćas, zorom. I prenela tvoju pesmu na Romantiku ( Stihoi za moju dušu)
A ovo što kažeš da ja mogu, pa naravno, tek sad mogu sa srcem sklepanim od nekoliko komada :D
 
Poslednja izmena:
mari47;bt277159:
Čitala sam ti blog noćas, zorom. I prenela tvoju pesmu na Romantiku ( Stihoi za moju dušu)
A ovo što kažeš da ja mogu, pa naravno, tek sad mogu sa srcem sklepanim od nekoliko komada :D

ja na Romantici :eek:....ako si prenela. Čast mi je
Pa....tek polomljeno srce je zapravo "celo" jer zna znanje
 
Poslednja izmena od moderatora:
malo se ponavljam Mari, sve u dilemi da li je baš tako?

10462523_1502686513295970_439478658455982033_n.jpg

" i kako sve to vremenom nestaje."
 
Poslednja izmena:

Back
Top