-Postoji jedno mesto na sredini ulice neobičnog imena, tamo dole prema onoj zgradi koja ne liči ni na jednu drugu u okolini. U dvorištu te zgrade postoji dućan čiji naziv podseća na pticu šarenog perja ali nije papagaj, ma znaš gde je sigurno!
-Ne znam.
-E, tu u tom dućanu prodaju šešire.
Mihajlo i Dragutin, prijatelji iz detinjstva, završivši dijalog nastavili su da koračaju polako niz ulicu zureći svako u svoje vrhove cipela.
To je veče slutilo nevreme. Oblaka sivih puna kapa visila im je nad glavama.
-Stigli smo, o ovom dućanu sam ti sve vreme ove duge šetnje pričao.
- Ćutali smo druže, nismo pričali.
- Kako ko..nasmešio se Miša.
Ušli su u dućan i kupili dva šešira a zatim se uputili ka obližnjoj kafani jer je nevreme bivalo sve bliže.
Prozori male kafane na sredini ulice neobičnog imena bili su otvoreni a zelene zavese vijorile su se kao zastave kad vetar malo jače svirne u njih.
Turska kafa bila je retka a ratluk bajat. Rakija slaba i bljutava.
-Kad izadjemo nastavićemo razgovor.
-Mišo, koji razgovor?
Uzeli su svoje nove šešire, kratko se pogledali stavljajući ih na glavu i krenuli ka izlazu. Činilo se da je nevreme minulo i prestalo da bude pretnja njihovim nesigurnim koracima.
Na samom izlazu kafane u trenutku kad su zakoračili na stazu podigao se jak vetar. Imali su utisak da duva sa svih strana. Mišin šešir odleteo je na levo a Gutin na desno. Guta je potrčao za Mišinim šeširom a Miša za Gutinim.
Kako je vetar iznenada počeo da duva tako je i prestao a dva prijatelja našla su se na suprotnim stranama ulice sa šeširom svog prijatelja u rukama.
-Setio sam se, ova ulica se zove "Ruža vetrova", doviknuo je Miša svom prijatelju.
-Ne znam.
-E, tu u tom dućanu prodaju šešire.
Mihajlo i Dragutin, prijatelji iz detinjstva, završivši dijalog nastavili su da koračaju polako niz ulicu zureći svako u svoje vrhove cipela.
To je veče slutilo nevreme. Oblaka sivih puna kapa visila im je nad glavama.
-Stigli smo, o ovom dućanu sam ti sve vreme ove duge šetnje pričao.
- Ćutali smo druže, nismo pričali.
- Kako ko..nasmešio se Miša.
Ušli su u dućan i kupili dva šešira a zatim se uputili ka obližnjoj kafani jer je nevreme bivalo sve bliže.
Prozori male kafane na sredini ulice neobičnog imena bili su otvoreni a zelene zavese vijorile su se kao zastave kad vetar malo jače svirne u njih.
Turska kafa bila je retka a ratluk bajat. Rakija slaba i bljutava.
-Kad izadjemo nastavićemo razgovor.
-Mišo, koji razgovor?
Uzeli su svoje nove šešire, kratko se pogledali stavljajući ih na glavu i krenuli ka izlazu. Činilo se da je nevreme minulo i prestalo da bude pretnja njihovim nesigurnim koracima.
Na samom izlazu kafane u trenutku kad su zakoračili na stazu podigao se jak vetar. Imali su utisak da duva sa svih strana. Mišin šešir odleteo je na levo a Gutin na desno. Guta je potrčao za Mišinim šeširom a Miša za Gutinim.
Kako je vetar iznenada počeo da duva tako je i prestao a dva prijatelja našla su se na suprotnim stranama ulice sa šeširom svog prijatelja u rukama.
-Setio sam se, ova ulica se zove "Ruža vetrova", doviknuo je Miša svom prijatelju.