...kad proljece,- zakasni...

...
dianarome.jpg

...kad proljece zakasni
niko se ne ljuti na proljece ili godinu
otvara uporno prozor i spremno doceka se kad dodje
proljece
gdje je bilo to proljece
ili se nije moglo prije sastaviti
mozda je nekom
tamo negdje daleko
bilo zadnje proljece
pa mu se proljece malo
koliko je moglo
smilovalo...
...i
ne kasni proljece
nase navike smjena su tvrdoglave
neumijemo uzivati u asimetrijama i greskama
u nesavrsenostima
i kasnjenjima
jer sve ostalo je dosada
i tastina biblijska
i
ako negdje kasnimo
strpljenje kod njih je bilo
primjerno nasem mjestu
kod njihovih grudi
i
da li smo bili ikad ljuti
na zakasnjelo proljece
ili grabili nestrpljivim grudima mirise
povjetarce
cvjetanje
zednije
nego da je doslo kad smo mu dali
da dodje...
i
da li nam proljece otme iz zagrljaja
prve i poslije prve ljubavi
odvede ih niz polje
a mi gledamo njihovo druzenje
bez ljubomore i oduzimanja
i
tako bi bilo sve lijepo
kad bi proljece kasnilo
a mi sacekali oduzimanje i veselili se
igri dragane s poljem
cvijecem
i vjetru se smjeskali
kad zaviri
i ne pogleda nas
jer
svako svoje gaji i uzima
a
ne oduzima...
nema nista nase
osim proslosti koje smo izgubili
misleci
da su nase...
 
Kliknite za proširenje...
...Miz,
nostalgija, ocaj, depresija,apsurd i otpor
sebi samom
sve je to rijec jos neoformljena
nenadjena
mnogo je stihova iz proslosti daleke sada pojmljivo
kada se same rijeci umecu u bjeline koje su autori
sami ostavili nama na dorijecanje
pjesma i jest za cistiliste
a i ja se sam pitam zasto izrecenosti u stihovima
su Pjesmom nazvane...zar je Ilijada i Odiseja kao i Ep o Gilgamesu ili Eneida
u red Pjesme...jeste poezija ali ne i pjesma
sta je onda Tragedija...Antigona itd...
no...
to moje Ja koje tmurnim imenujes jest tamno ali sve cinim da osvijetlim
nego me nekako ne ide,- moja mila Miz...:zag::hvala:
 
...Zoki,
-tacno je to o gladi i zedji
ali covjek se i smije i sanja
covjek i gubi
i ne miri se gubicima od boga
boga ne pita nego sam sebi objasnjava
bozje puteve pokusava ne osjecati ni sanjati
...sto vise recnik prelistavamo
vise i tonemo u neobjasnjivo...
...hvala ti na dolazak i ostavljen koment ...:hvala:
 
Vidi 'vako :cistinaocare:
Ništa ne kasni
jer
Sam je čovek sebi svetiljka
I kad seva i kad kiši i kad vetar duva
I kad noć nikako da prođe
a dan kad dođe na noć liči
Sam je čovek sebi svetiljka
i obasjava sadašnjost oko sebe
dok ulicom svojom hoda
Do prošlosti tek po neki traćak dođe
i kroz nju prođe te nostalgiju u osmehu izmami
A budućnost se na tom slabom, oko čoveka smotanom vremenu
ne vidi dobro sve dok je svetlo čovekovo
jarko ne obasja
eto, otkud ti setni osmesi
Važno je svetlo čovekovo
kakvo je i zašto mu je baš ono dato
jer sa njim čovek putuje

:zag:
 
Srećan je čovek koji zna gde mu leži snaga. Srećan si i ti, dragi pesniče, dok putuješ kroz vreme do svoje snage, svoje ljubavi, svoje kreacije.....Grešiš, pesniče, pevajući da si izgubio prošlost. Prošlost je tvoj izvor snage u sada i u sutra...izvor tvoje ljubavi, lepote tvoga bića i zanosnog stiha. Prošlost je stvorila tebe, a ti nju. Prošlost jeste tvoja, ali i ti njen. Da nije tako, kako bi iznedrio ovako divne stihove i kako bi ih obojio tako divnim emocijama? Raznežio si me, dragi prijatelju.....:)
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top