Poštovani,
Korisnik sam usluga Vaše Banke, kao fizičko lice, poslednje dve godine. Odabrala sam Vašu banku velikim delom i zbog ljubaznosti osoblja. Vrlo sam zadovoljna i uslugom elektronskog bankarstva koje koristim i veoma mi pomaže budući da se moje radno vreme poklapa sa radnim vremenom ekspoziture.
Odobrenje za tkz. “Dozvoljen minus” koji koristim još od otvaranja računa, mi je isteko 20. 06. 2015. godine o čemu sam vrlo lepo i poslovno obaveštena SMS porukom. Uredno popunjene formulare dobijene u ekspozituri, predala sam 17. 06. Osim napomene da se dokumenti ne popunjavaju crnom bojom olovke, rečeno mi je da je sve drugo u redu i da bi, pošto odobrenje ističe u subotu, sve trebalo da bude završeno početkom naredne nedelje.
Ali...
U ponedeljak (22. 06.) se javila službenica banke na broj telefona koji je ostavljen (moj lični) i rekla da postoje dva problema. Jedan je što u drugoj banci imam otvoren račun sa stanjem od -0,75 dinara i da taj dug mora da se izmiri, račun zatvori i Vašoj banci dostavi potvrda o zatvaranju računa. Drugi problem je što imam preduzetničku radnju na svoje ime. Pošto je vlasnik preduzetničke radnje u kojoj sam zaposlena moj brat, sa istom adresom stanovanja i istim prezimenom, pretpostavila sam da je došlo do zabune i naglasila da ja nemam nikakvu preduzetničku radnju. Gospođa sa druge strane veze je uporno tvrdila suprotno, a ono što naglašavam je da je sve vreme pričala u sadašnjem vremenu. Čitav razgovor je posto čak neprijatan, dok nisam postavila piotanje da li je moguće da se negde (pojma nemam odakle se uzimaju podaci) vodi podatak da sam imala preduzetničku radnju (radnja je otvorena aprila 2006 i uredno odjavljena 19.11.2010.) Ni malo ljubazno, odgovoreno mi je otprilike da oni ne mogu da znaju da li je radnja odjavljena, samo imaju podatak da postoji i potrebni su podaci iz Kreditnog biroa. U tom trenutku na računu u Vašoj banci, zaista nisam imala 240 dinara koliko iznose troškovi Kreditnog biroa, a službenica je tvrdila kako je neophodne uzeti podatke i za preduzetničku radnju koja je zatvorena pre gotovo pet godina (i za koju niko nije pitao ni pre dve godine kada mi je od Vaše banke odobren dozvoljen minus, kao što, ni prilikom predaje papira i zahteva za produženje minusa, niko nije postavio bilo kakvo pitanje o nekadašnjem postojanju preduzetničke radnje na moje ime!
Da ne bih komplikovala situaciju, prekinula sam svoj posao, izašla iz firme, otišla do banke u kojoj je postojao zaboravljeni račun sa minusnim saldom od čitavih 0,75 dinara (inače, račun je otvoren pre računa koji imam u Vašoj banci i neaktivan je sve vreme i opet niko nije pitao postoji li još neki račun prilikom predaje papira), uzela potvrdu o zatvaranju računa, otišla u ekspozituru Vaše banke i uplatila na svoj račun novac potreban za novi izveštaj kreditnog biroa i ponadala se da je time sve (konačno) završeno.
Danas zove ponovo službenica banke (napomene je da se svi razgovori odvijaju za vreme mog radnog vremena, da radim u privatnoj firmi i da zaista imam posla, ovog puta i stranku koja čeka da ja završim razgovor, a da niko iz Banke ni ne pomišlja da postavi kurtoazno pitanje: "Da li ste slobodni da razgovaramo ili da pozovem kasnije?") i ponovo navodi da "imamo dva problema" . Prvi je što se broj mobilnog telefona na koji se ja javljam i koristim ga lično (isti je naveden i za prijem SMS poruka kojima mi banka šalje izveštaje o plaćanju, koristim ga i prilikom elektronskog plaćanja) vodi na pravno lice. Pravno lice je preduzetnička radnja u kojij sam zaposlena i to jeste jedini broj telefona koji koristim. Budući da sam po čitav dan na poslu, kućni fiksni telefon sam odjavila, tako da je to zaista jedini broj koji imam. Za Vašu banku, ili službenicu Vaše banke - to je nerešiv problem i bez toga ne možemo poslati zahtev za dozvoljen minus!
Drugi problem je (bio) što je navedeni broj telefona za kontakt lica u firmi (opet) mobilni, bez obzira što se i taj broj vodi na pravno lice (isti ono u kojem sam zaposlena)! Inače, firma ima i fiksni telefon na svoje ime i to je, opet, jedini fiksni telefon koji koristim... Ali službenici sam bar tri puta tumačila da se svi brojevi koje sam pomenula i za koje je pitala, vode na isto pravno lice, ono u kojem sam zaposlena (možda ja nisam dovoljno pametna, ali nisam uspela da shvatim šta je tu nelogično i u čemu je - problem?!). Kada je, nadam se , to shvatila, službenica je nastavila da insistira na “broju telefona koji se vodi na fizičko lice”. Kako živim sama a jedini blizak rod mi je brat, vlasnik preduzetničke radnje u kojoj sam zaposlena koji takođe koristi mobilni telefon sopstvene firme (kao i njegova supruga), službenica je ne baš ljubazno rekla: "Onda ne možemo poslati zahtev!", rekoh jednostavno: "Pa nemojte!" jer sve već postaje agonija! I istog momenta je prekinuta veza... bez "Doviđenja" ili bilo čega sličnog! Ostadoh zaprepaštena sa jedne strane insistiranjem na (nekom) broju telefona koji čak nije bitno ni čiji je, a sa druge načinom na koji je službenica banke sa mnom razgovarala (otprilike kao da osoba koja baš i ne voli decu, pokušava nešto da rastumači malom detetu).
Gospodo draga... i mi se bavimo uslužnom delatnošću i posao nam zavisi i od ljubaznosti i od predusretljivosti i snalaženja i pronalaženja rešenja... o nekoj želji i potrebi da se ljudima izađe u susret ovog puta neću.
Ono što nikad neću razumeti niti moći da opravdam je ovakav odnos prema ljudima, ma koliko da su mali i beznačajni klijenti za poslovanje velikog sistema kakav je banka.
Da li je za dozvoljen minus potreban izveštaj kreditnog biroa za preduzetničku radnju kad god da je postojala? Ako jeste, onda kažete službenicima da to napomenu klijentu kada predaje zahtev i potrebne papire, kad već nije navedeno u formularu banke.
Da li je, da bi se odobrio dozvoljen minus, neophodno da fizičko lice ne poseduje ni jedan drugi tekući račun... aktivan ili neaktivan?
Ako jeste, opet vas službenik u banci to pita, ako već takvo pitanje ne postoji u formularu.
Da li je da bi se zahtev poslao gde treba, neophodno da fizičko lice koje podnosi zahtev ima telefonski broj na svoje lično ime, a firma u kojoj radi ima registrovan fiksni telefon? Ako jeste, opet pitate ili kažete prilikom podnošenja zahteva da, bez toga, nećete proslediti zahtev!
I onda je na meni kao klijentu da odlučim šta ću i kako da rešavam.
U ovom slučaju ste me prvo doveli u zabludu, jer uredno otplaćujem svoje dugove (znači izveštaj kreditnog biroa ne može biti gori nego pre dve godine kada ste mi minus odobrili) i ništa se nije promenilo u tom periodu da bi bilo negativno i da mi minus ne bi bio odobren!
Drugo, uzeli ste mi bespotrebno 480 dinara za dva izveštaja kreditnog biroa, a da prethodno niste proverili postoje li uslovi da se zahtev uopšte prosledi!
Ono što me najviše vređa i povređuje je odnos trenutno zaposlenih službenika u banci koji se ponašaju bahato, neodgovorno i nadobudno - kao da treba nešto da mi poklone iz svog džepa!
O potrošenom vremenu na odlazak u jednu pa drugu banku, ponovno donošenje potvrda, telefonske razgovore, pa i popunjavanje zahteva - neću da govorim. Ja retko odlazim u banku jer za tim nemam ni potrebe ni vremena - uglavnom sve obavljam online. Ali, ne mogu da ne primetim sledeće: Pre dve godine kada sam otvarala račun u istoj toj banci, odnos prema meni kao klijentu, je bio sasvim drugačiji! Šta se promenilo, zaista ne znam, ali banku sa ovakvim službenicima bih uvek obilazila u širokom luku!
Ne pridajem sebi prevelik značaj... i znam da sam ja za vašu banku samo jedan ne preterano značajan mali klijent. Ali, mnogo takvih ipak nešto znači...
Do sada nisam ni razmišljala o tome da bilo šta menjam - ali ću sa najvećim zadovoljstvom zatvoriti račun u takvoj banci!
S poštovanjem
Korisnik sam usluga Vaše Banke, kao fizičko lice, poslednje dve godine. Odabrala sam Vašu banku velikim delom i zbog ljubaznosti osoblja. Vrlo sam zadovoljna i uslugom elektronskog bankarstva koje koristim i veoma mi pomaže budući da se moje radno vreme poklapa sa radnim vremenom ekspoziture.
Odobrenje za tkz. “Dozvoljen minus” koji koristim još od otvaranja računa, mi je isteko 20. 06. 2015. godine o čemu sam vrlo lepo i poslovno obaveštena SMS porukom. Uredno popunjene formulare dobijene u ekspozituri, predala sam 17. 06. Osim napomene da se dokumenti ne popunjavaju crnom bojom olovke, rečeno mi je da je sve drugo u redu i da bi, pošto odobrenje ističe u subotu, sve trebalo da bude završeno početkom naredne nedelje.
Ali...
U ponedeljak (22. 06.) se javila službenica banke na broj telefona koji je ostavljen (moj lični) i rekla da postoje dva problema. Jedan je što u drugoj banci imam otvoren račun sa stanjem od -0,75 dinara i da taj dug mora da se izmiri, račun zatvori i Vašoj banci dostavi potvrda o zatvaranju računa. Drugi problem je što imam preduzetničku radnju na svoje ime. Pošto je vlasnik preduzetničke radnje u kojoj sam zaposlena moj brat, sa istom adresom stanovanja i istim prezimenom, pretpostavila sam da je došlo do zabune i naglasila da ja nemam nikakvu preduzetničku radnju. Gospođa sa druge strane veze je uporno tvrdila suprotno, a ono što naglašavam je da je sve vreme pričala u sadašnjem vremenu. Čitav razgovor je posto čak neprijatan, dok nisam postavila piotanje da li je moguće da se negde (pojma nemam odakle se uzimaju podaci) vodi podatak da sam imala preduzetničku radnju (radnja je otvorena aprila 2006 i uredno odjavljena 19.11.2010.) Ni malo ljubazno, odgovoreno mi je otprilike da oni ne mogu da znaju da li je radnja odjavljena, samo imaju podatak da postoji i potrebni su podaci iz Kreditnog biroa. U tom trenutku na računu u Vašoj banci, zaista nisam imala 240 dinara koliko iznose troškovi Kreditnog biroa, a službenica je tvrdila kako je neophodne uzeti podatke i za preduzetničku radnju koja je zatvorena pre gotovo pet godina (i za koju niko nije pitao ni pre dve godine kada mi je od Vaše banke odobren dozvoljen minus, kao što, ni prilikom predaje papira i zahteva za produženje minusa, niko nije postavio bilo kakvo pitanje o nekadašnjem postojanju preduzetničke radnje na moje ime!
Da ne bih komplikovala situaciju, prekinula sam svoj posao, izašla iz firme, otišla do banke u kojoj je postojao zaboravljeni račun sa minusnim saldom od čitavih 0,75 dinara (inače, račun je otvoren pre računa koji imam u Vašoj banci i neaktivan je sve vreme i opet niko nije pitao postoji li još neki račun prilikom predaje papira), uzela potvrdu o zatvaranju računa, otišla u ekspozituru Vaše banke i uplatila na svoj račun novac potreban za novi izveštaj kreditnog biroa i ponadala se da je time sve (konačno) završeno.
Danas zove ponovo službenica banke (napomene je da se svi razgovori odvijaju za vreme mog radnog vremena, da radim u privatnoj firmi i da zaista imam posla, ovog puta i stranku koja čeka da ja završim razgovor, a da niko iz Banke ni ne pomišlja da postavi kurtoazno pitanje: "Da li ste slobodni da razgovaramo ili da pozovem kasnije?") i ponovo navodi da "imamo dva problema" . Prvi je što se broj mobilnog telefona na koji se ja javljam i koristim ga lično (isti je naveden i za prijem SMS poruka kojima mi banka šalje izveštaje o plaćanju, koristim ga i prilikom elektronskog plaćanja) vodi na pravno lice. Pravno lice je preduzetnička radnja u kojij sam zaposlena i to jeste jedini broj telefona koji koristim. Budući da sam po čitav dan na poslu, kućni fiksni telefon sam odjavila, tako da je to zaista jedini broj koji imam. Za Vašu banku, ili službenicu Vaše banke - to je nerešiv problem i bez toga ne možemo poslati zahtev za dozvoljen minus!
Drugi problem je (bio) što je navedeni broj telefona za kontakt lica u firmi (opet) mobilni, bez obzira što se i taj broj vodi na pravno lice (isti ono u kojem sam zaposlena)! Inače, firma ima i fiksni telefon na svoje ime i to je, opet, jedini fiksni telefon koji koristim... Ali službenici sam bar tri puta tumačila da se svi brojevi koje sam pomenula i za koje je pitala, vode na isto pravno lice, ono u kojem sam zaposlena (možda ja nisam dovoljno pametna, ali nisam uspela da shvatim šta je tu nelogično i u čemu je - problem?!). Kada je, nadam se , to shvatila, službenica je nastavila da insistira na “broju telefona koji se vodi na fizičko lice”. Kako živim sama a jedini blizak rod mi je brat, vlasnik preduzetničke radnje u kojoj sam zaposlena koji takođe koristi mobilni telefon sopstvene firme (kao i njegova supruga), službenica je ne baš ljubazno rekla: "Onda ne možemo poslati zahtev!", rekoh jednostavno: "Pa nemojte!" jer sve već postaje agonija! I istog momenta je prekinuta veza... bez "Doviđenja" ili bilo čega sličnog! Ostadoh zaprepaštena sa jedne strane insistiranjem na (nekom) broju telefona koji čak nije bitno ni čiji je, a sa druge načinom na koji je službenica banke sa mnom razgovarala (otprilike kao da osoba koja baš i ne voli decu, pokušava nešto da rastumači malom detetu).
Gospodo draga... i mi se bavimo uslužnom delatnošću i posao nam zavisi i od ljubaznosti i od predusretljivosti i snalaženja i pronalaženja rešenja... o nekoj želji i potrebi da se ljudima izađe u susret ovog puta neću.
Ono što nikad neću razumeti niti moći da opravdam je ovakav odnos prema ljudima, ma koliko da su mali i beznačajni klijenti za poslovanje velikog sistema kakav je banka.
Da li je za dozvoljen minus potreban izveštaj kreditnog biroa za preduzetničku radnju kad god da je postojala? Ako jeste, onda kažete službenicima da to napomenu klijentu kada predaje zahtev i potrebne papire, kad već nije navedeno u formularu banke.
Da li je, da bi se odobrio dozvoljen minus, neophodno da fizičko lice ne poseduje ni jedan drugi tekući račun... aktivan ili neaktivan?
Ako jeste, opet vas službenik u banci to pita, ako već takvo pitanje ne postoji u formularu.
Da li je da bi se zahtev poslao gde treba, neophodno da fizičko lice koje podnosi zahtev ima telefonski broj na svoje lično ime, a firma u kojoj radi ima registrovan fiksni telefon? Ako jeste, opet pitate ili kažete prilikom podnošenja zahteva da, bez toga, nećete proslediti zahtev!
I onda je na meni kao klijentu da odlučim šta ću i kako da rešavam.
U ovom slučaju ste me prvo doveli u zabludu, jer uredno otplaćujem svoje dugove (znači izveštaj kreditnog biroa ne može biti gori nego pre dve godine kada ste mi minus odobrili) i ništa se nije promenilo u tom periodu da bi bilo negativno i da mi minus ne bi bio odobren!
Drugo, uzeli ste mi bespotrebno 480 dinara za dva izveštaja kreditnog biroa, a da prethodno niste proverili postoje li uslovi da se zahtev uopšte prosledi!
Ono što me najviše vređa i povređuje je odnos trenutno zaposlenih službenika u banci koji se ponašaju bahato, neodgovorno i nadobudno - kao da treba nešto da mi poklone iz svog džepa!
O potrošenom vremenu na odlazak u jednu pa drugu banku, ponovno donošenje potvrda, telefonske razgovore, pa i popunjavanje zahteva - neću da govorim. Ja retko odlazim u banku jer za tim nemam ni potrebe ni vremena - uglavnom sve obavljam online. Ali, ne mogu da ne primetim sledeće: Pre dve godine kada sam otvarala račun u istoj toj banci, odnos prema meni kao klijentu, je bio sasvim drugačiji! Šta se promenilo, zaista ne znam, ali banku sa ovakvim službenicima bih uvek obilazila u širokom luku!
Ne pridajem sebi prevelik značaj... i znam da sam ja za vašu banku samo jedan ne preterano značajan mali klijent. Ali, mnogo takvih ipak nešto znači...
Do sada nisam ni razmišljala o tome da bilo šta menjam - ali ću sa najvećim zadovoljstvom zatvoriti račun u takvoj banci!
S poštovanjem