Zasto sve sto je lijepo su poroci? I alkohol, cigarete, zene, marihuana, mene nekako to privlaci i daje mi zadovoljstvo...... da li ste hedonisti i volite da uzivate u zivotu ili striktno sve radite dobro, ne radite lose stvari? Da li treba uzivati u zivotu ili gledati sta ce neko drugi reci na to sta radite, ili je bitno da samo vama bude lijepo uzevsi u obzir da pritom nikom ne naudite.
Ништа од тога није само по себи лоше али како каже Епикур:
Nijedno zadovoljstvo nije po sebi zlo ali ono što izaziva neka zadovoljstava donosi sa sobom raznovrsne tegobe koje prevazilaze osećaje zadovoljstva.
Epikur
А то важи за све то што си набројао. Химерично задовољство бива у свим тим случајевима плаћено исувише високом ценом.
Najveća je mahnitost hteti ovu pozornicu jada preobratiti u mesto za uživanje, i, umesto što više bezbolnosti, postaviti sebi uživanja i radosti kao cilj, kako to ipak mnogi čine.
Mnogo manje greši onaj koji ovaj svet gleda kao neki pakao i zato se trudi samo da u njemu steče jedan kut u kome će biti zaklonjen od vatre. Budala juri za uživanjima životu i posle vidi da se prevario; mudrac izbegava zla. Ako mu, pak, ni to ne pođe za rukom, onda je tome kriva sudbina a ne neka njegova ludost. Ali u koliko mu to pođe za rukom, on nije prevaren, jer zla koja je izbegao, i suviše su stvarna. Pa čak ako im je i suviše daleko skrenuo sputa, i uživanja bez potrebe žrtvovao, u stvari nije ipak ništa izgubio, zato što su sva uživanja himerična, a žalostiti se što su nam izmakla bilo bi sitničarski, čak smešno.
To što se ljudi, potpomagani optimizmom, greše o ovu istinu, izvor je velikih nesreća. Naime, dok smo slobodni od patnji, nemirne nam želje crtaju himere jedne sreće koja ne postoji, i zavode nas da idemo za njima: time navlačimo na sebe bol, koji je nepobitno stvaran. Onda kukamo za izgubljenim bezbolnim stanjem, koje leži za nama kao proigran raj, i uzalud želimo da ono što se dogodilo učinimo kao da se nije dogodilo. Tako izgleda kao da nas je neki zao duh pomoću varki sreće jednako mamio da iziđemo iz bezbolnog stanja, koje je najviša istinska sreća.
Шопенхaуер
"Budala juri za uživanjima u životu i posle vidi da se prevario а mudrac izbegava zla".
Такође, требаш имати на уму да сама "задовољства" представљају негацију патње а не неко позитивно достигнуће.
Zadovoljenje ili usrećenje ne može biti nikada nešto više do oslobođenje od nekog bola, od neke patnje. Svako zadovoljstvo ili kako se to obično naziva, sreća u stvari je po suštini svojoj negativno.”
citat Šopenhauer
На пример:
Da bi neko uživao u hrani mora prethodno trpeti glad. Ako je neko sit i iznesu mu najukusnije jelo ovoga sveta, on neće osetiti zadovoljstvo.
Znači, neophodan uslov svakog zadovoljstva jeste prethodna oskudica, nemaština, patnja. Patnja mora trajati dugo da bi negacija patnje ili „zadovoljstvo” dalo što veću iluziju nečega lepog, koje će i pored toga trajati samo hiljaditi deo vremena prethodne patnje, tj samo za vreme negacije iste.
Međutim, sa zadovoljеnjem, sa sitošću, ne nastupa neko ultimativno usrećenje i zadovoljenje (koje je trajalo samo za vreme negacije gladi) već nastupa obamrlost, ravnodušnost i dosada.
Јер свако задовољство, осим естетског, јесте негативно. Представља негацију претходне патње.
Не треба јурити химерична задовољства да бисмо их плаћати реалним патњама. Него се трeба водити оном Аристотeловом максимом:
''Pametan čovek ne ide za tim da dođe do uživanja nego da izbegne bol"
Aristotel
Poslednja izmena: