...stomačni mostovi...

...danima stojim ispred sebe
i ćutim
jer šta da kažem nekom
ko me zaustavlja
i sta da mi kaže ko me zaustavio
nema nikoga van nas
kad smo mi u pitanju
prividi i posle kišne duge
su samo za oporavke poslije grmljavinske
i nekakva šarena laža Prirode
kojom se sarkastično nama osmjehuje
ali opet polukružno jer drugi dio kruga
u zemlju ponire
za druga varanja i o_dugovlačenja
istine sami pravimo
da bi nekako bili uvjereni u postojanje i samoopravdanje
da je tako
kako vidimo
i autoritete aksiomske postavljamo
da se ne bi smjelo sumnjati
u izaaksiomatsko...
...vjerovati samo u istine preboljene
i nikad nikome ne ukazivati
šta je bilo
bilosti su magle
koje i nijesu postojale
jer tamo gdje je što uklesano
samo nam bijele
u crne džigerice pretvara...
 
...danima stojim ispred sebe
i ćutim
jer šta da kažem nekom
ko me zaustavlja
i sta da mi kaže ko me zaustavio
nema nikoga van nas


u svakom trenu, nema nikoga van nas
ali, iza nas ostaju tragovi naši
tragovi onih koji smo bili dok koračasmo kroz tren vremena

:)
 
...da li to trajemo vodeći sebe i saputujući sa svakim od naših
dokle oni to hoće...
...ostalost je uvijek jesenje vrijeme i ostaje drnovina ako smo je tako spartanisali
a,
ako smo htjeli uživati
oni jesu...
...ispred treba ići i korak taljevski 'vidjeti'...
...aqko je previd
normalno je
a ako je Taras ovski i spartanski
onda nam i nije nekakvo putovanje,-moja mila
Ljiljika...:(
 

Back
Top