MALI NOĆNI KREŠENDO.... - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

iamblond

MALI NOĆNI KREŠENDO....

Oceni ovaj blog
Kao i uvijek, noć na mene ima neko čudno djelovanje.....neku ćudnu moć...kao da mi preko dana mozak ne radi, jednostavno ne funkcionira, kao robot obavljam svoje neke obveze i dužnosti....a sa mrakom uključuje se neka tajna frekvencija u mojoj glavi i misli nadolaze kao plimni val...u tuzi smo....izgubili smo jedno čudno biće, jednog čovjeka koji se kroz svoj život vodio svojim osobnim viđenjima časti, poštenja, kojega je vodila ambicija i od njega učinila uspješnog za ove prostore diplomatu, bivšeg konzula....poznajem ga 4 godine....a zapravo tek sa njegovom bolešću osjetila sam ona neka topla osječanja prema njemu....tek kroz njegovu bolest oslobodio se neki duboko pokopani mehanizam u njemu da bar malo iskaže samoga sebe....ono svoje unutarnje ja koje je godinama zbog službe bilo dresirano da ne izlazi na površinu....čovjek koji nije iskazivao emocije a opet...prema meni je bio izuzetno ljubazan...istina i bog trebao me je, kuhala sam za njega, uređivala ga, sređivala mu prostor u kojem je živio...vodila brigu zajedno sa dragim o uzimanju tableta, vodili smo ga za njegovu bolet prvi puta kod liječnika....ali bilo je kasno...njegova demencija bila je već dio njega...i na neki čudan način taj čovjek mi nedostaje..njegovo neprestano pričanje nekih doživljaja iz njegovog života....prepričavanje njegovog djetinjstva, gimanzijskih dana...sitnih anegdota koje u današnjem brzom ritmu života i nisu baš anegdote....njegovo poznavanje povijesti....njegova silna interesovanja u raznim podučjima ....sve mi to nedostaje...ostavio je jednu malu prazninu iza sebe....jučer je bio njegov pogreb...a danas u meni samo sječanja....neka tupa praznina....iako je zadnja 4 mjeseca proveo u domu, cijela kuća odiše njegovom osobnošu.....kraj slike gori svijeća....a umro je kao sjena života koji je živio...više nije mogao govoriti....refleks gutanja mu je demencija otela i odnijela....pelene, kolica....sve kao da je željela uzeti od njega....bogatstvo njegovog života....i demencija je to sve uzela od njega ali naša sječanja ne može uzeti....čudno je kako na dan kad je umro prisjetili smo se nekih smiješnih detalja....i umjesto da tugujemo, preprićavali smo ih sa smijehom....kao da ga pokušavamo dozvati natrag...da se vrati....u život....uzela ga je bolest i fizički i psihički...ali živi....danas mi se par puta učinilo kao da ga čujem kako vuče noge po podu....da dolazi iz svoje sobe....i nisam osjetila strah....samo tugu kad shvatiš da je to umišljanje..možda neka podsvijesna želja....nešto a ne znam što...moj nesuđeni svekar....nevjenčani...kako god....čovječuljak koji mi se zavukao u srce onako potiho....nečujno...ni sama ne znam ni kada ni kako...ali nedostaje mi....čak mi nedostaje navika telefoniranja u dom u kojem je bio smješten da čujemo kako mu dan prolazi....a vijesti su iz dana u dan bile sve lošije...i dala bih ne znam što da mogu nazvati dom i da mi kažu da je u dnevnom boravku...da je jeo....ali nema ga više...otišao je a ostao u nama...i danas ćitam u novinama da je dan iza njega umro i njegov prijatelj koji mu je mnogo pomogao u mladosti....koji ga je gurao i podupirao u njegovim ambicijama....koji mu je prvi kao seskom djetetu pružio priliku da zakorači u svijet diplomacije....i vjerujem da njih dva sada gore među zvijezdana raspravljaju o današnjim vremenima, nepravdi koja se čini malome čovjeku....prisječaju se svojih dana...dijele one male muške tajne pogledavajući se značajno....i sa smješkom....konspirativno...
vjerujem da je sada u boljem svijetu...među ljudima koji ga vole....i da je na njegovom licu osmijeh ....neka ga anđeli čuvaju....

Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na Facebook Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na Google Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na My Yahoo! Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na Live Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na MySpace Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na Twitter Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na Digg Pošalji "MALI NOĆNI KREŠENDO...." na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. 123loncar (avatar)
    ...s' vremenom , samo bol za drgim osobama , koje su se blagoizvolevši upokojile , podseća nas na život .....možda je to i jedini dokaz da smo živi !...čudno je sve to - bolno čudno !
  2. iamblond (avatar)
    Citat Original postavio 123loncar
    ...s' vremenom , samo bol za drgim osobama , koje su se blagoizvolevši upokojile , podseća nas na život .....možda je to i jedini dokaz da smo živi !...čudno je sve to - bolno čudno !
    vrijeme liječi sve....tako kažu....ja se ne bih složila...možda samo otupimo.....na neki način....bol ostaje ali naviknemo se na nju...na nedostajanje....i živmo dalje....
  3. zlatan0 (avatar)
    Uvek je tako.Pa cak i kad nas neko jako nervira,kad se svadjamo sa njim svakim danom.Kada umre osetimo tu provaliju i bol koja ona nosi za sobom.Tada nam sve nedostaje,cak i te svadje,i to njegovo lice koje je vecinom bilo namrsteno na nas u zelji da nam vrati istom merom.Trazimo to,ali toga nema.
    Ipak vreme leci to,bas tu bol.I za ,recimo ,deset godina,ona ce nestati.Vraticemo se zivotu i svemu onome sto on nosi.
    Znas,puno puta sam se pitao da li to treba da boli kad ipak jednom prestane,ali verujem da treba.Nek boli.Mi smo ljudi i trebamo osetiti i jedno i drugo,jer oba prolaze,kao i sam zivot.
  4. 123loncar (avatar)
    ..baš tako...čovek se navikava s'vremenom na raznorazne boli i patnje , otupljuje , postaje duhovni mazohista....oni zli vladari s'tim računaju i pretvaraju nas u pasivne životne aktere , koji lagano tonu u životno robijanje...i kad se okreneš i obrneš oko sebe , shavtiš da onaj čovek u tebi spočetka života ; onaj sa kojim si se dičio i išao u mladosti podignute glave , zapravo taj humanista te pretvorio u roba , svojom čovečnosšću i njenom patnjom i boli koja se iz dana u dan nagomilavala i polako tog dičnog svog gospodara pasivizirala i porobljavala....
    ...a opet , da od prvog svog dana , čovek bude grub , bezosećajan , samoživ i zloban - pa ni to ne ide ; jer se odmah odriče čovečnost !...zaista !

    ....teško je živeti sa bolnim saznanjima !...možda pomaganje bespomoćnijima od nas samih , može da nas spase i izbavi iz otupelosti patnje i bola - da nas odvuče od tog tonjenja , i priušti buđenje čovečnosti u nama....da spašavanje je lek za bespomoćnog pa i za spasioca !
  5. iamblond (avatar)
    otupjeli mazohista....to sam JA...nakon svega i svih.....