Jer vam se danas rodi spas... - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

SDG (Soli Deo Gloria)

Jer vam se danas rodi spas...

Oceni ovaj blog
The Paradox Of Christmas



A long time ago, one silent night loudly proclaimed God's love for us. He gave up what He had so that we might receive what we need.


Original:

The Paradox Of Christmas
http://www.ignitermedia.com/mini-movies/1891/The-Paradox-Of-Christmas

(bez nepotrebne reklame na početku i na kraju)

Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na Facebook Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na Google Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na My Yahoo! Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na Live Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na MySpace Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na Twitter Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na Digg Pošalji "Jer vam se danas rodi spas..." na del.icio.us

Komentari

  1. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)
    Luk 2:1 U to vreme pak iziđe zapovest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svet.
    Luk 2:2 Ovo je bio prvi prepis za vladanja Kirinova Sirijom.
    Luk 2:3 I pođoše svi da se prepišu, svaki u svoj grad.
    Luk 2:4 Tada pođe i Josif iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on beše iz doma i plemena Davidovog,
    Luk 2:5 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja beše trudna.
    Luk 2:6 I kad onamo behu, dođe vreme da ona rodi.
    Luk 2:7 I rodi Sina svog prvenca, i povi Ga, i metnu Ga u jasle; jer im ne beše mesta u gostionici.
    Luk 2:8 I behu pastiri u onom kraju koji čuvahu noćnu stažu kod stada svog.
    Luk 2:9 I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
    Luk 2:10 I reče im anđeo: Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu.
    Luk 2:11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovom.
    Luk 2:12 I eto vam znaka: Naći ćete dete povito gde leži u jaslama.
    Luk 2:13 I ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskih, koji hvaljahu Boga govoreći:
    Luk 2:14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.
    Luk 2:15 I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugom: Hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo šta nam kaza Gospod.
    Luk 2:16 I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa i dete gde leži u jaslama.
    Luk 2:17 A kad videše, kazaše sve što im je kazano za to dete.
    Luk 2:18 I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
    Luk 2:19 A Marija čuvaše sve reči ove i slagaše ih u srcu svom.
    Luk 2:20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i videše, kao što im bi kazano.
  2. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)

    Harmonija Evanđelja - sjedinjen tekst sva 4 Evanđelja, hronološki poređan

    U Početku - Dragan Djordjevic

    Ako želite da čitate Evanđelja hronološki, po redosledu događanja, a da detalji iz sva četiri teksta budu usklađeni u jedan, onda je Harmonija Evanđelja pravi tekst za vas. Najbitniji detalji iz života Isusa Hrista ilustrovani su radovima najboljih svetskih umetnika, uz muziku najboljih kompozitora.

    "A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u ime Njegovo. Ovo je onaj učenik koji svedoči ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svedočanstvo njegovo istinito. A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin." Jovan 20.30,31,24,25

    001-002 (HE) U početku beše Reč - Stvaranje, Plan Spasenja, Jovanov i Lukin prolog
    003 (HE) Hristov rodoslov - Harmonija Evanđelja
    004 (HE) Nagoveštenje rođenja Jovana Krstitelja - Harmonija Evanđelja
    005 (HE) Nagoveštenje Hristovog rođenja - Harmonija Evanđelja
    006 (HE) Susret Marije i Jelisavete - Harmonija Evanđelja
    007 (HE) Rođenje Jovana Krstitelja - Harmonija Evanđelja
    008 (HE) Objavljivanje Josifu - Harmonija Evanđelja
    009 (HE) Rođenje Isusa Hrista - Harmonija Evanđelja
    010 (HE) Pastiri - Harmonija Evanđelja
    011 (HE) Posvećenje u hramu i obrezanje Isusa Hrista - Harmonija Evanđelja
    012 (HE) Mudraci sa Istoka - Harmonija Evanđelja
    013 (HE) Bekstvo u Egipat - Harmonija Evanđelja
    014 (HE) Povratak u Nazaret, detinjstvo - Harmonija Evanđelja
    015 (HE) Isus sa 12 godina u hramu - Harmonija Evanđelja
    016 (HE) Rad Jovana Krstitelja - Harmonija Evanđelja
    017 (HE) Krštenje Isusa Hrista - Harmonija Evanđelja
    018 (HE) Kušanje Isusa Hrista u pustinji - Harmonija Evanđelja
    019 (HE) Svedočanstvo Jovana Krstitelja - Harmonija Evanđelja
    020 (HE) Pozivanje prvih učenika - Harmonija Evanđelja
    021 (HE) Svadba u Kani - Harmonija Evanđelja
    022 (HE) Prvo čišćenje hrama Prva Pasha - Harmonija Evanđelja
    023 (HE) Nikodim - Harmonija Evandjelja
    024 (HE) Jovan Krstitelj o Isusu-Harmonija Evandjelja
    025 (HE) Samarjanka - Harmonija Evanđelja
    026 (HE) Isceljenje carevog čoveka
    027 (HE) Jovan Krstitelj zatvoren
    028 029 (HE) Isceljenje u banji Vitezdi, Druga Pasha, Odlazak u Galileju
    030-031 (HE) Prvo odbacivanje u Nazaretu + Odlazak u Kapernaum
    032 (HE) Poziv apostola kraj jezera - Harmonija Evanđelja
    033 HE Opsednuti u sinagogi
    034 (HE) Isceljenje Petrove tašte
    035 (HE) Prvo putovanje po Galileji
    036 (HE) Isceljenje prvog gubavca
    039 (HE) Trganje klasja subotom
    040 (HE) Čovek sa suvom rukom
    041 (HE) Pozivanje dvanaestorice

    Pasted from
    https://www.youtube.com/playlist?list=PLCWbeXyhHxfmORJLAHkmYwJjd7VjuNTg9
    Ažurirano 07.01.2015. u 10:03, autor: SDG (Soli Deo Gloria)
  3. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)
  4. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)
    3 “Kađa dođe punina vremena”

    “Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina… da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.” (Galaćanima 4,4.5)

    Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam i Eva prvi put čuli obećanje, očekivali su da će se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili rođenje svojega prvenca, nadajući se da će on možda biti Izbavitelj. Međutim, ispunjenje obećanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obećanje umrli su ne vidjevši njegova ispunjenja. Počevši od Henokovih dana, ovo obećanje ponavljali su patrijarsi i proroci, održavajući živom nadu o Njegovom dolasku, ali On još nije dolazio. Danielovo proročanstvo otkrilo je vrijeme Njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumačili vijest. Prolazilo je stoljeće za stoljećem, glasovi proroka su iščezli. Ruka tlačitelja teško je ugnjetavala Izrael, i mnogi su bili spremni uzviknuti: “Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!” (Ezekiel 12,22)

    Međutim, poput zvijezda koje se kreću određenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Božje namjere ne poznaju žurbu ni zakašnjenje. Simbolima velike tame i peći koja se dimi Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio da će vrijeme njihova boravka iznositi četiri stotine godina. “Konačno će”, rekao je On, “izići s velikim blagom”. (Postanak 15,14) Protiv te riječi uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog carstva. “Točno onoga dana”, koji je određen u božanskom obećanju, “sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu određen i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu.

    “Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Proviđenje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom. Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao književni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, skupljali su se iz svih zemalja u Jeruzalem na godišnje blagdane. Vraćajući se u svoja mjesta mogli su po cijelom svijetu proširiti vijest o dolasku Mesije.

    U to doba neznabožaćki sustavi su gubili svoju moć nad narodom. Ljudi su bili umorni od vanjskog sjaja i mitova. Čeznuli su za vjerom koja bi mogla ispuniti njihovo biće. Premda je izgledalo da je svjetlost istine napustila ljude, bilo je duša koje su tražile svjetlost, i koje su bile ispunjene zbunjenošću i tugom. One su bile žedne znanja o živom Bogu i sigurnosti života nakon groba.

    Budući da su se Hebreji udaljili od Boga, njihova je vjera potamnjela i nada je gotovo prestala obasjavati njihovu budućnost. Rijeci proroka se nisu razumijevale. Za narodne je mase smrt bila užasna tajna: s onu stranu bila je neizvjesnost i tama. Nije samo naricanje majki iz Betlehema, nego i plac iz velikog srca čovječanstva dopirao do proroka kroz vjekove — glas koji se čuo u Rami “plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži — neutješna što ih nema”. (Matej 2,18) U oblasti “sjena smrtnoga” ljudi su bili neutješeni. S čežnjom u očima oni su očekivali dolazak Izbavitelja, kad će se tama odagnati i tajna budućnosti razjasniti.

    Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predviđali pojavu božanskog Učitelja. Ovi su ljudi tražili istinu i oni su dobili Duh nadahnuća. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proročke riječi rasplamsale su nadu u srcima tisuća u neznabožačkom svijetu.

    Već stotinama godina Biblija je bila prevedena na grčki, koji se tada široko upotrebljavao po cijelom Rimskom Carstvu. Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iščekivanju Mesijina dolaska u određenoj su mjeri sudjelovali i neznabošci. Među onima koje su Hebreji smatrali neznabošcima bilo je i ljudi koji su bolje razumijevali biblijska proročanstva o Mesiji nego učitelji u Izraelu. Bilo je onih koji su se nadali Njegovom dolasku kao osloboditelju od grijeha. Filozofi su pokušavali proniknuti u tajnu hebrejskog načina življenja. Međutim, fanatizam Hebreja priječio je širenje svjetlosti. Usmjereni održavanju podvojenosti između sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli podijeliti znanje koje su još imali u simboličnoj službi. Pravi Tumač mora doći. Onaj koga su svi ovi simboli prikazivali mora objasniti njihovo značenje.

    Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slika, preko patrijaraha i proroka. Čovječanstvo je moralo dobiti pouku ljudskim jezikom. Vjesnik Saveza mora govoriti. Njegov se glas mora čuti u Njegovom Hramu. Krist mora doći izgovoriti riječi koje će se jasno i konačno razumjeti. On, Tvorac istine, mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su je učinile neučinkovitom. Načela Božje vladavine i plan spasenja moraju se jasno odrediti. Pouke iz Starog zavjeta moraju se u cijelosti izložiti ljudima.

    Među Hebrejima je još bilo nepokolebanih duša, potomaka one svete loze preko koje je sačuvano znanje o Bogu. Oni su još čekali ispunjenje nade u obećanje dano njihovim precima. Oni su jačali svoju vjeru držeći se obećanja danog preko Mojsija: “Gospodin Bog naš podignut će vam između vaše braće proroka poput mene. Njega slušajte u svemu što vam god rekne!” (Djela 3,22) Oni su ponovno čitali kako će Bog pomazati Jednoga da donese “radosnu vijest ubogima”, da iscijeli “srca slomljena”, da navijesti “zarobljenima slobodu” i “godinu milosti Jahvine”. (Izaija 61,1.2) Oni su čitali kako će “na zemlji uspostaviti pravo”, kako otoci “žude za njegovim naukom”, kako će narodi doći Njegovoj svjetlosti i kraljevi k svjetlosti njegova sjaja. (Izaija 42,4; 60,3)

    Riječi što ih je Jakov izgovorio na samrti ispunjavale su ih nadom: “Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada — kome će se narodi pokoriti.” (Postanak 49,10) Opadanje moći Izraela svjedočilo je da je Mesijin dolazak blizu. Danielovo je proročanstvo slikalo slavu Njegove vladavine u imperiju koji će naslijediti sva zemaljska carstva i prorok kaže: “Samo će stajati dovijeka.” (Daniel 2,44) Bilo je malo onih koji su razumjeli narav Kristovog poslanja, ali je zato mnoštvo očekivalo moćnog kneza koji će uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i koji će doći kao osloboditelj narodima.

    ...
    Ažurirano 07.01.2015. u 10:04, autor: SDG (Soli Deo Gloria)
  5. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)
    ...

    Vrijeme se navršilo. Uniženo vjekovnim prijestupima čovječanstvo je čeznulo za dolaskom Otkupitelja. Sotona je radio na tome da produbi ponor između Zemlje i Neba i učini ga nepremostivim. Svojim je lažima poticao ljude na grijeh. Sotonina je namjera bila da iscrpi Božje strpljenje i uguši Njegovu ljubav prema čovjeku, tako da On prepusti svijet Sotoninoj vlasti.

    Sotona je pokušao sakriti od ljudi znanje o Bogu, skrenuti njihovu pozornost s Božjeg Hrama i uspostaviti svoje carstvo. Njegova je borba za prevlast izgledala gotovo sasvim uspjelom. Zapravo, Bog je u svakom naraštaju imao svoje predstavnike. Čak je i medu neznabošcima bilo ljudi preko kojih je Krist radio da bi podigao narod iz grijeha i poniženja. Međutim, ovi su ljudi bili prezreni i poraženi. Mnogi su od njih doživjeli nasilnu smrt. Mračna sjenka koju je Sotona bacio na svijet postajala je sve tamnijom i tamnijom.

    Sotona je preko neznaboštva vjekovima odvraćao ljude od Boga, ali izopačujući vjeru Izraela izborio je svoju veliku pobjedu. Povodeći se za svojim shvaćanjima i služeći im, neznabošci su izgubili spoznaju o Bogu i postajali sve izopačeniji. Tako je bilo i s Izraelom. Načelo da se čovjek može spasiti svojim djelima počiva u osnovi svake neznabožačke religije; sada je to postalo načelo i hebrejske vjere. Sotona je zasadio ovo načelo. Gdje god se ono usvaja, ljudi nemaju zaštitu od grijeha.

    Vijest o spasenju objavljena je ljudima preko ljudskih oruđa. Međutim, Hebreji su težili da istina o vječnom životu ostane u njihovoj isključivoj vlasti. Oni su nagomilali živu manu i ona se pokvarila. Vjera koju su pokušali zadržati samo za sebe pretvorila se u sablazan. Oni su lišili Boga Njegove slave i obmanuli svijet krivotvorenim evanđeljem. Oni se nisu htjeli podčiniti Bogu za spasenje svijeta, postavši Sotonini posrednici za njegovo uništenje.

    Narod kojega je Bog pozvao da bude stup i temelj istine postao je Sotonin predstavnik. Obavljao je zadaću koju mu je Sotona povjerio da pogrešnim predočavanjem Božjeg karaktera navede svijet da Ga smatra tiraninom. I sami svećenici koji su služili u Hramu izgubili su iz vida smisao službe koju su vršili. Oni su prestali u simbolima gledati ono što su oni predstavljali. U prinošenju žrtvenih darova ponašali su se kao glumci na sceni.

    Obredi što ih je sam Bog uspostavio postali su sredstva za zasljepljivanje uma i otvrdnjavanje srca. Ovim kanalima Bog nije mogao više ništa učiniti za čovjeka. Cijeli se sustav morao ukinuti.

    Obmana grijeha dosegla je svoj vrhunac. Sva oruđa za izopačenje ljudskih duša bila su pokrenuta. Promatrajući svijet, Božji Sin je gledao patnju i bijedu. Sa sažaljenjem je vidio kako su ljudi postali žrtve Sotonine svireposti. Sa suosjećanjem je promatrao one koji su bili izopačeni, uništeni i izgubljeni. Oni su izabrali vladara koji ih je kao robove okovao lancima za svoja kola. Smeteni i prevareni kretali su se u sumornoj povorci prema vječnoj propasti — k smrti u kojoj nema nade u život, k noći nakon koje nema jutra. Sotonina oruđa udružila su se s ljudima. Tijela ljudskih bića, stvorena da budu prebivalištem samoga Boga, postala su stanište demona. Nadnaravne su sile djelovale na osjetila, živce, nagone i organe ljudi da bi ih potaknule na popuštanje najnižim strastima. Demonski pečat bio je utisnut u crte ljudskih lica. Ljudska lica su imala izraz zlih demona kojima su ljudi bili opsjednuti. Takav je bio prizor koji je promatrao Otkupitelj svijeta. Kakav prizor za Neizmjernu Čistoću!

    Grijeh je postao znanošću, a porok posvećen kao dio religije. Pobuna je pustila korijene duboko u srcu i čovjekovo je najokrutnije neprijateljstvo bilo usmjereno protiv Neba. Pred cijelim svemirom pokazalo se da se bez Boga čovječanstvo ne može podignuti. Onaj tko je stvorio svijet mora darovati novi sastojak života i sile.

    S neizmjernim zanimanjem stanovnici svjetova koji nisu pali očekivali su da vide Jahvu kako ustaje i uništava stanovnike Zemlje. Da je Bog to učinio, Sotona bi bio spreman sprovesti svoj plan, osiguravajući tako sebi podaničku pokornost nebeskih bića. On je izjavio da načela Božje vladavine ne omogućuju opraštanje. Da je svijet bio uništen, On bi tvrdio da su se njegove optužbe pokazale istinitima. Bio je spreman baciti krivnju na Boga i svoju pobunu proširiti i na nebeske svjetove. Međutim, umjesto da uništi svijet, Bog je poslao svojega Sina da ga spasi. Premda su se izopačenost i prkos mogli vidjeti u svakom dijelu pokorene Zemlje, osiguran je način za njezin oporavak. U trenutku krize, kad je izgledalo da će Sotona pobijediti, Božji Sin je došao kao Poslanik božanske milosti. U sva vremena, u svakom trenutku, Božja se ljubav pokazivala palom ljudskom rodu. Unatoč

    ljudskoj izopačenosti, znaci milosti neprekidno su se pokazivali. A kad se navršilo vrijeme, Božanstvo se proslavilo izlijevanjem obilja iscjeljujuće milosti na svijet, milosti koja nikada neće biti spriječena ili zaustavljena, dok se plan spasenja ne izvrši.

    Sotona je likovao što je u ljudskom rodu uspio uniziti Božje obličje. Tada je Isus došao da obnovi u čovjeku Stvoriteljevo obličje. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati karakter koji je upropašten grijehom. On je došao istjerati demone koji su nadzirali ljudsku volju. On nas je došao podignuti iz prašine, kako bi ponovno oblikovao uništeni karakter prema uzoru svojega božanskog karaktera i uljepšao ga svojom slavom.

    Pasted from
    http://elenvajt.info/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/3-kada-dode-punina-vremena%e2%80%9d/
    Ažurirano 07.01.2015. u 10:06, autor: SDG (Soli Deo Gloria)
  6. SDG (Soli Deo Gloria) (avatar)
    4 “Jer vam se danas rodi Spas”

    Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,1-20.

    Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu. Zemaljska životna sredina bila Mu je surova i neprivlačna. Njegova je slava bila obavijena velom, kako veličanstvenost Njegove vanjštine ne bi postala predmetom privlačnosti. On je izbjegavao svako vanjsko razmetanje. Bogatstva, čast ovoga svijeta i ljudska veličina ne mogu nikada izbaviti dušu od smrti. Isus je odlučio da nikakva primamljivost svjetovne prirode ne treba pozvati ljude na Njegovu stranu. Jedino ljepota nebeske istine treba privući one koji će Ga slijediti. Mesijin je karakter već puno ranije predviđen u proroštvu i On je želio da Ga ljudi prihvate na osnovi svjedočanstva Božje Riječi.

    Anđeli su bili zadivljeni veličanstvenim planom otkupljenja. Oni su promatrali kako će Božji narod prihvatiti Njegova Sina, odjenutog u ljudsku odjeću. Došli su u zemlju izabranog naroda. Drugi su se narodi bavili mitovima i obožavanjem lažnih bogova. Anđeli su došli u zemlju u kojoj je bila otkrivena slava samoga Boga i u kojoj je zasjala svjetlost proroštva. Oni su nevidljivo došli u Jeruzalem, onima koji su bili određeni da objašnjavaju svete spise, slugama Božjeg doma. Već je svećeniku Zahariji, dok je služio pred oltarom, bila objavljena blizina Kristova dolaska. Preteča je već bio rođen, a Njegovo poslanje potvrđeno čudom i proročanstvom. Vijest o Njegovu rođenju i veličanstvenom značenju Njegove misije širila se na sve strane. Ipak, Jeruzalem se nije pripremao da pozdravi dobrodošlicom svog Otkupitelja.

    Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnodušnost tog naroda koje ga je Bog pozvao da svijetu otkrije svjetlost svete istine. Hebrejski je narod bio sačuvan kao svjedok da se Krist treba roditi iz Abrahamova potomstva i Davidove loze, a ipak nije znao da je Njegov dolazak tako blizu. Jutarnja i večernja žrtva svakodnevno su u Hramu upućivale na Božje janje, ali ovdje nije bilo priprema za Njegov doček. Svećenici i učitelji naroda nisu znali da se uskoro treba zbiti najveći događaj svih vremena. Oni su ponavljali svoje besmislene molitve i vršili bogosluž-bene obrede da ih ljudi vide, ali u svojoj borbi za bogatstvima i svjetovnom čašću nisu bili spremni za objavu Mesije. Ista ravnodušnost prevladavala je u zemlji Izraela. Radost koja je oduševljenjem ispunjavala cijelo Nebo nije taknula sebična srca obuzeta svjetovnošću. Samo je nekolicina čeznula da vidi Nevidljivog. Njima su poslani nebeski vjesnici.

    Anđeli su pratili Josipa i Mariju dok su putovali od svog doma u Nazaretu do Davidova grada. Naredba carskog Rima o popisu svih naroda u njegovoj prostranoj državi obuhvatila je i stanovnike galilejskih brda. Kao što je u davna vremena Kir bio pozvan na prijestolje svjetskog carstva da bi mogao osloboditi Gospodnji narod sužanjstva, tako je i cezar August postao oruđe za ispunjenje Božje nakane da Isusovu majku dovede u Betlehem. Ona je od Davidove loze, i Davidov se Sin mora roditi u Davidovu gradu. Iz Betlehema će, kaže prorok, “izaći koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena”. (Mihej 5,2) Međutim, u gradu njihove kraljevske loze, Josipa i Mariju ne poznaju niti ih poštuju. Umorni i bez doma, oni prolaze kroz uzanu ulicu, od gradskih vrata sve do istočnog kraja grada, uzaludno tražeći mjesto za noćni počinak. Za njih nema mjesta u pretrpanoj gostionici. U neuglednoj prostoriji koja je služila kao zaklon za stoku napokon su našli utočište, i u njoj je rođen Otkupitelj svijeta.

    Ljudi o tome nisu ništa znali, ali je ova vijest ispunila Nebo radošću. Sveta bića iz kraljevstva svjetlosti privučena su Zemlji još dubljim i nježnijim zanimanjem. Zbog Njegove nazočnosti cijeli je svijet postao svjetliji. Nad betlehemskim brežuljcima skupilo se bezbrojno mnoštvo anđela. Oni čekaju znak da objave Radosnu vijest svijetu. Da su izraelske vođe bile vjerne povjerenoj zadaći, one bi mogle sudjelovati u radosti objavljivanja Isusova rođenja. Sad ih je to mimoišlo.

    Bog objavljuje: “Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke.” “Čestitima sviće ko svjetlost u tami.” (Izaija 44,3; Psalam 112,4) Onima koji traže svjetlost i koji je radosno prihvaćaju zasjat će blistave zrake s Božjeg prijestolja.

    Na poljima gdje je djećak David nekad vodio svoje stado, pastiri su držali noćnu stražu. Tijekom tih sati tišine razgovarali su o obećanom Spasitelju i molili za dolazak Kralja na Da-vidovo prijestolje. “Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reće: Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.”

    Na ove rijeci, viđenje slave ispunilo je duše pastira koji su slušali. Osloboditelj je došao Izraelu! Sila, uzdizanje i pobjeda povezani su s Njegovim dolaskom. Međutim, anđeo ih je morao pripremiti da prepoznaju svojega Spasitelja u siromaštvu i poniženju. “I neka vam ovo služi kao znak”, rekao je: “Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!”

    Nebeski vjesnik stišao je njihova strahovanja. On im je rekao kako će pronaći Isusa. Pun nježnog obzira prema njihovoj ljudskoj slabosti, on im je dao vremena da se priviknu na božanski sjaj. Tada se radost i slava nisu više mogle skrivati. Cijelo je polje bilo obasjano sjajnom svjetlošću Božjih vojski. Zemlja se utišala, a Nebo povilo da sluša pjesmu: “Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima koje ljubi.”

    O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu pjesmu! Objava koja je tada dana, melodija koja se tada ćula, razlijegat će se do kraja vremena i odjekivati do krajeva zemaljskih. Kad grane Sunce Pravde, sa zdravljem na svojim zrakama, toj će se pjesmi vratiti odjek glasa silnoga mnoštva, kao glas mnogih voda govoreći: “Aleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući.” (Otkrivenje 19,6)

    Kad su anđeli nestali, svjetlost je iščezla, a sjenke noći ponovno su pale na betlehemske brežuljke. Pastiri su dobro upamtili najblistaviji prizor koji su ikada promatrale ljudske oći. “Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri poćnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin! Odu žurno i nadu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama.”

    Odlazeći s velikom radošću, pastiri su objavili ono što su vidjeli i ćuli. “Svi koji su ćuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga.”

    Udaljenost između Neba i Zemlje nije danas veća no što je bila kad su pastiri slušali anđeosku pjesmu. Ljudski je rod isto toliko predmet staranja Neba kao u vrijeme kad su obićni ljudi skromnih zanimanja usred dana sretali anđele i razgovarali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebo može biti vrlo blizu i nama u našoj svakodnevici. Anđeli iz nebeskih dvorova pratit će korake onih koji dolaze i odlaze po Božjoj zapovijedi.

    Prića o Betlehemu je neiscrpna tema i u njoj je skrivena “dubina bogatstva i premudrosti znanja Božjega”. (Rimljanima 11,33) Mi se divimo Spasiteljevoj žrtvi kojom je zamijenio nebesko prijestolje jaslama, i pratnju anđela koji su Ga obožavali životinjama u štalici. Njegova nazočnost kori ljudsku gordost i samodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo početak Njegova neusporediva poniženja. Za Božjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniženje da je uzeo ljudsku prirodu čak i onda kad je Adam u svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Međutim, Isus je prihvatio ljudsku prirodu kad je ljudski rod već četiri tisuće godina bio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On je primio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona naslijeđa. Kakvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti Negovih zemaljskih predaka. On je došao s takvim naslijeđem dijeliti naše tuge i kušnje pružiti i nam primjer bezgrješnog života.

    Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog Njegova položaja u Božjim dvorovima. Kad je svrgnut s položaja, još Ga je više mrzio. On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da će iskupiti grješni ljudski rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomoćno dijete, podložno ljudskim slabostima, dođe na svijet koji je Sotona proglasio svojim posjedom. Dopustio Mu je da upozna životne opasnosti svojstvene svakoj ljudskoj duši, da vodi borbu koju mora voditi svako ljudsko dijete, izložen opasnosti neuspjeha i vječnog gubitka.

    Srce zemaljskog oca nježno voli svog sina. On promatra lice svog djeteta i drhti na pomisao o životnoj opasnosti. On čezne da zaštiti svoje drago dijete od Sotonine sile i sačuva ga od kušnji i sukoba. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da se nađe u još žešćem sukobu, i mnogo strasnijoj opasnosti, da bi životna staza naše djece bila sigurna. “U ovome se sastoji ljubav.” Čudite se, nebesa, i divi se Zemljo!

    Pasted from
    http://elenvajt.info/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/4-%e2%80%9cjer-vam-se-danas-rodi-spas%e2%80%9d/
    Ažurirano 07.01.2015. u 10:06, autor: SDG (Soli Deo Gloria)