...ispovijest jedne usputnosti,-bez oprosti...

...kako sebi da objasnim
osudu jednog susreta
i lak zaokret
prema koristoljublju njegovom
a
moje tvrdoglavlje
i hladan kamen
za uzglavlje
sve je krasilo
i lak korak
i nemirna kosa
i
nepristojno mlade godine
a to
što nijesam htio da se hvatam toga
jada
ne žalim sada
žalim poharane dane
svoje čistote
i drzak nekakav osmjeh tamo
pokraj jezera Svicerlanda
a mene
krije susnježica bjelasice
i nekakav prizeman problem
koji nanose ljudi
tj. bili su to ljudi
ili nijesu
moje je da ćutim i 'pravdam' se
kako se ne zna
'za šta je to dobro'
ni zašata...
...okrenem se nervima
i zapitam
gdje su bili tada
morali su nešto reći
zar moram
sve ,- da pitam...
i ako sebi nikad nijesam
pravilne odgovore davao
ovog sam se puta
zaista uspavao
i tjeram nekakve misli
kao zamišljene dosadne komarce ili muve
...kako sebi da oprostim
izlet
kojim se samo adolescent može pohvaliti
ali ne Faraonn_e
i ti...

P.S.
...nijesam trebao
ovo da pišem
u nasrtajima sramote
koje opraštam svim ljudima
ali ne
i
svojim ćudima...
 
...nit' se sniva
a, ni previše
krene se prema prirode
zovu
i naidje
na prepreku poznatu
ali novu
znam da je igra uvijek
na pravila osudjena
i zaboravi se na posledice
i moguće
poledice...
...nije muka
što se griješi
muka je što je ta greška uvijek ista
i
uvijek teška...
...a ponos i oficirstvom s ružom
nikad dobro donijeli nijesu
osim osudi i bijesu...
Tam,- mori Tam...
...eto,
ponekad je i Faraonn_a sram...
 

Back
Top