Um i materija. Muškarac i žena.

Nema tu starijeg. Jedno ne proističe iz drugog. Nema nadređenog i podređenog u tom odnosu. Um je neuništiv, svakako. On je Promisao, on daje prosvjetljenje posvećenima. Njegov izraz je Logos sam Logos nije ništa drugo nego elementarna supstanca ili duša materije. Ali, ne samo to-smisao Logosa jeste kreacija koja vječno prati Materiju a upravo ta kreacija je odlika Uma.

Materija je takođe neuništiva. Ona samo prelazi iz jednog u drugi oblik, i tako daje smisao Promisli. Odnosno, materija potvrđuje misao Uma, dok Um ima smisla samo s Materijom. Materija je rodila Um koji ju je stvorio.
Jin i jang, muški i ženski princip, teza i antiteza. Nema jačeg. Ima neprestanog spajanja i dijalektike. Naravno, sukob između ta dva principa je vječan, ali to i jeste čar te harmonije budući da nikad ne dolazi do pucanja, razdvajanja, nego do vječnog spajanja u borbi i ratu. Žena se sklanja od muškarca kojeg stišće svojim koljenjima i drži ga čvrsto među nogama. Muškarac, pak, umuje o ženi dok o njoj čuluje, obožava je i čini je svetom dok istovremeno opoganjuje svaku njenu ćeliju, a čime je kupuje i obilježava za vjek vjekova.

S druge strane, realno govoreći, treba ponekad malo zajebati filozofiju. Pitanje je ozbiljno: zašto su najinteligentnije žene ujedno i najbolje koke? I obrnuto. I na sve to-zašto se toliko lože na riječi uz sve drevnu res non verba?

I zašto tim najboljim, najinteligentnijim i najmačkastijim nema spasa? Da li su unaprijed osuđene? Da li ih se plaše pa je dovoljan samo neko ko nema šta da izgubi i ima dovoljno sličica u glavi da skucka par miliona godina alternativnih budućnosti za njih i da ih obori s nogu samo time što zna da priča i piše? Šta se desilo sa obrazovnim sistemom, bogtemazo? Da li to čitav sistem radi za svega par pametnjakovića koji se poput Heseovog Majstora Igre zezaju sa potencijalnostima i iznova i iznova kreiraju note koje manipulativnim ritmom dovode ove najbolje žene u njihove mračne jazbine?

Zbilja, šta se to dešava i ima li vam pomoći?
 

Back
Top