LJUBAV PREMA MIRU

Da , ideju o životu , svetski neinteresantnom , marginalnom , politički dosadnom - ljubio sam od doba svoje zrelosti , naročito u periodu buđenja srpskog patriotskog nacionalizma , a ovih dana grčevito sa zebnjom ljubim , u strahu od mogućeg , nezamislivog svetskog ludila.
Voleo bih da se ona , ljubav prema miru - omasovi i postane naš životni temeljac , na kojem je moguće sazidati sigurnu kuću , čovečnog života - koji bi mogao da potraje , bar nekoliko decenija ; da se opet ukorenimo i rasprostranimo - OMASOVIMO !
Ali , jok more - ne daju natovci da se oko sklopi , u miru , LJUBAVI I SLOZI .
Svim sredstvima , guraju nas u političku žižu , na prve stranice političkog prostakluka , ljudske bede i samoubilačke gluposti - u SMRT .
Poslali nam , naizgled besplatno , umišljeno pobedničko političko pojačanje ; sa kojim računaju , da nam doakaju ovu prividnu političku monotoniju i rekao bih , uvek u nas eksplozivan mir .
Okreni obrni , podeliće nas , grubo , prostački - na proruske i proevropske bezglave delije .
Mnim sa zebnjom , porokaćemo se po tom šavu , onako , kako mi samo znamo , do miša u duvaru .
I dok se mi budemo rokali , po našim patriotskim šavovima , mašinerija koja je odlučila da je "Rusija međunarodno odmetnička država" , koju treba ratnom silom privesti međunarodnom pravu , nama dobro poznatom po "milosrdnom anđelu" - ona , mašinerija , počeće da radi punom parom . Pretvoriće se u svetsku ljudožderku !
Kakvi smo po prirodi stvari , uguraćemo se u to svetsko čudo , zvano , "ratno disciplinovanje odmetničkih država" ; na obe strane i izginućemo , kao žuti mravi .
Biće nam tu kraj , javlja mi se nešto !
 
Kraj se već zahuktao, dobri moj Lončaru.
Sa sve mirodjijama paklenim..kao svuda u svetu gde treba mir da se raskopa i zakopa, na način izumiranja.

Možda tvoje parče Sunca u mislima još peva slobodom i glasno se smeje radostima...da TO je samo sloboda...lična...samo Tvoja.
To je tvoj uspeh, taj prezir prema svetu smrdljivom i zlom, koji se hrani balegom svetskom i čije telo je rasprodato lešinarima.
 
Kada bi svako od nas,postigao dusevni mir,sam sa sobom,to bi dovelo do opsteg pada tenzija,u nasem okruzenju.
Ono sto je nazalost primetno,u ovoj nasoj maloj banana zemljici,to je velika kolicina mrznje,koja kola u svim pravcima
i prema svima je upravljena.Nama je potreban MIR. Mi nismo u situaciji,da "besnimo",da postavljamo uslove....mi
treba da gradimo smirenost,da pamecu na pravi nacin,vodimo nas drzavni brod,koji na zalost svih nas,ima rupe u koritu.
Ali, i to se da "zakrpiti",jednom smirenoscu i na dostojanstven nacin.Ko hoce bez strasti i zle namere,da procita ove
moje reci,on ce znati,da mislim sve najbolje nasoj zemlji,kao i nasim ljudima.
 

Back
Top