...baš se radujem što si Gospođica-Gospođa , jer sa suprotnim polom mogu i da polemišem - ne dominiraju povređene sujte .....
...ja mislim da umetnička vrednost nekog rada raste sa različitim viđenjima , koja se javljaju kod posmatrača....a udvostručava kad se kod ponovnog viđenja u posmatraču viđenje proširuje... s' druge strane , ako viđenja posmatrača poklope se sa viđenjem i inspiracijom umetnika , vrednost rada opada , jer je uobičajeno osrednja , ideje u radu su plagijati - već viđeno i doživljeno...
...hoću da kažem , da bar po meni , umetnici svoj rad ostavljaju otvorenim za misao posmatrača , a opet ga sami izrazi i tehnika izrade drže u spirali razmišljanja,,,,posmatrač luta kroz rad i ima privid da otkriva nešto novo u radu , koje je jasno , ali i ostavlja prostora da ga on misaono pojasni , dovrši......ta mogućnost koju umetnost ostavlja posmatraču , da rad na svoj način , svojim mentalnim ulaskom u njega , zavisno od sopstvenih potencijala , emocija i raspoloženja dovršava , sam rad čini nekako posve novim , jer oplemenjuje posmatrača ... to što je u nekom radu i što u posmatraču razvija misao , uvek drugojačiju - novu , to je umetnost....
...za mene umetnost nije algebra , gde je uvek 1+1=2....za mene umetnost je ono što 1+1 uvek i samo uvek , čini >< i različitim od 2 i 0....
...zbog ovog , da kažem nealgebarskog stanja , neki radovi kreću se putem umetnosti....
...u umetnosti , nije nužno da posmatrač vidi šta je pisac hteo da kaže....važno je da rad pokrene procese razmišljanja kod posmatrača , koji , ako su kao kod tvorca rada , kažu da nije reč o umetniku i umetnosti , već je reč o proizvodu koji je zanatski više ili manje uspešno obrađen...