Dobra vila

Dobra vila

Kad bi nam Dobra vila
svima dala krila.
Da se otisnemo u visine
i osetimo širinu prostora.
Prostora u kom nema pravila,
u kom se nije forma udavila.
Kad bi Dobra vila stvorila zemlju sreće.
Zemlju gde će se pobeći kad
duša postane dom za bol.

Oh!
Kad bi Dobra vila svoj štapić
u našim srcima zaboravila.
Tad bi ona u svima nama bila.
Da svako sagradi svoj kutak sreće.
Svoj dom u kom ljubav niče
kao u polju cveće.
Da se okrenemo iza sebe,
i osetimo da svakog ljubav greje.
Da se ispred sebe štapićem mane,
i tad se zna samo za srećne dane.

Ah…!
Možda je Vila darežljiva bila
pa nam ipak štapić ostavila.
Slušajmo svoje srce kad šapuće.
Sve je tu oko naše kuće.
Ko ume šapat da čuje
taj je sam sebi Vila
i štapićem se daruje,
da sebe i druge raduje.
 

Back
Top