Nedelja

Šta me briga
što je sutra ponedeljak
i što mi je glava navijena na pet
hoću da iskoristim ovaj predah
i na talasima muzike obidjem svet

Hoću ovaj dan da posvetim sebi
a ne društvu
da na tren pobegnem od telefona
i uobičajene panike
Hoću da se isplačem i smejem
za svoju dušu
u samačkoj sobi bez publike

I kad me muzika ispuni svog
a duša zatreperi kao slavska sveća
hoću da se osećam kao na Olimpu bog
a ne kao običan radnik
Javnog komunalnog preduzeća
 
mari47;bt264279:
Volim tvoj način pesnikovanja,
a i ideju si mi dao, - što ne bih i ja današnji dan posvetila sebi.
I malo Krstarici :D

Hvala ,Mari...na poseti i komentaru...Drago mi je ako te je moja pesmica inspirisala...to i jeste cilj pesnikovanja...pozdrav :bye::bye:
 
...bravo !

...zadnji stih , potseti me na nešto iz onih danas mrskih , neponovljivih , nostalgičnih dana - kad sam služio bratstvu jedinstvu , u narodnoj armiji...tad sam razumeo bez objašnjenja , zašto armijske kuhinjske sudopere , sve od red zovu "GULAŠ"....ideš tako ztvorenih očiju, i nepogrešivo znaš da ti se približava "čovek zvani gulaš"...tako sam u bife , na železničkoj stanici , posle nekih tri četiri godine , pijući za šankom i neokrećući se , znao da ulazi moja armijska generacija ... i nisam pogrešio....
...hoću da kažem , oni koji su zaduženi za higijenu , poprime nešto od tog zanimanja , da ih na kilometar osetiš.....ima nekog prokletstva u javno komunalnim poslovima....
...a i prosvetiteljstvo je duhovna higijena , nekakav javno komunalan duhovni posao...i on prati prosvetitelje večno , i prepoznatljivi su u svakoj izgovorenoj reči....njih čovek oseti čim otvore usta....to javno komunalno prosvetiteljsko prokletsvo , prati sve dobre pesnike , ma koliko oni na glas vapili , makar da imaju nedelju za sebe....ne vredi , čim štogod reknu , il' ubodu peru u reč , odma ih ljudi osete - kao što se oseti "čovek gulaš" , tako se nekako oseti i "čovek pesnik"...
 
Poslednja izmena:
123loncar;bt264286:
...bravo !

...zadnji stih , potseti me na nešto iz onih danas mrskih , neponovljivih , nostalgičnih dana - kad sam služio bratstvu jedinstvu , u narodnoj armiji...tad sam razumeo bez objašnjenja , zašto armijske kuhinjske sudopere , sve od red zovu "GULAŠ"....ideš tako ztvorenih očiju, i nepogrešivo znaš da ti se približava "čovek zvani gulaš"...tako sam u bife , na železničkoj stanici , posle nekih tri četiri godine , pijući za šankom i neokrećući se , znao da ulazi moja armijska generacija ... i nisam pogrešio....
...hoću da kažem , oni koji su zaduženi za higijenu , poprime nešto od tog zanimanja , da ih na kilometar osetiš.....ima nekog prokletstva u javno komunalnim poslovima....
...a i prosvetiteljstvo je duhovna higijena , nekakav javno komunalan duhovni posao...i on prati prosvetitelje večno , i prepoznatljivi su u svakoj izgovorenoj reči....njih čovek oseti čim otvore usta....to javno komunalno prosvetiteljsko prokletsvo , prati sve dobre pesnike , ma koliko oni na glas vapili , makar da imaju nedelju za sebe....ne vredi , čim štogod reknu , il' ubodu peru u reč , odma ih ljudi osete - kao što se oseti "čovek gulaš" , tako se nekako oseti i "čovek pesnik"...

Završnica pesme je ispala kako je ispala....Ideja o higijeni je trebala da bude paralela u kontekstu jdne druge pesme...ali mi koji pomalo piskaramo ponekad koncipiramo jednu a razmišljamo o sasvim drugoj temi....U svakom slučaju hvala što si svratio,loncar....:ok::bye:
 

Back
Top