Tražim svoje

Trazim svoje sutra
Izgubljeno, ne secam se gde ni kako.
Negde je zapelo pa nestalo.
Trazim jer se secam da mi je pripadalo.
Pomozi mi, sigurna sam da je negde u pukotini tvog srca.
Trazim svoje juce, a i sutra.
Vrati mi jos danas sve sto me cinilo posebnom zenom.

Objasni mi, urazumi mi um, reci mi kao svom.
Gde su iskrice u oku mom?
Zasto odnese prolece iz srca mog, ostavi sante leda i necujan krik?
Secam se... i zimi je bilo vruce, leti sveze,
Pamtim da smo se i tuzni smejali, umorni trcali, budni spavali.
Vristim bez glasa, placem bez suza, ali se nadam da te ne boli moja tuga.
Proci ce i to, i ostace veliko HVALA sto samnom nisi delio bol.

Sama sam sa svojim bolom i secanjem.
Uspomena kao strela u srce zabodena,
Dusa omamljena mirisom proslosti.
Tisina prija kao najlepsa pesma, kao ranjenom melem.
Pogled u nebo plavetnilo pretvara u sivilo.
Vraticu licu osmeh, oku iskru, vraticu srcu nadu.
I...opet cu imati svoje sutra.
 

Back
Top