Manipulacija nikada ne moze biti pozitivna, jer degradira humanost. Predstavlja izopaceni, bolesni vid ponasanja. Rec manipulacija je najpre oznacavala rukovanje stvarima, da bi kasnije dobila znacenje rukovanja ljudima. Takvo prosirenje je nastalo iz razloga sto ljudi (za manipulatora) postaju stvari ili sredstvo, a ne ravnopravna ljudska bica.
Samo arogantan covek, koji sebe smatra visim od ostalih, daje sebi pravo da manipulise. Njega ne interesuju osecanja drugih, vec se iskljucivo rukovodi vlastitom egocentricnoscu. Ne pridaje nikakav znacaj tome sto je obmanuta ili izmanipulisana osoba obezvredjena i emocionalno, a cesto i materijalno ostecena.
Manipulacija i prevara je pogubna za svaki odnos, dok istina i postovanje zblizava. Ako se zeli ostvariti odnos koji ce imati buducnost i konstruktivan razvoj tada se treba odabrati istina. Istina koristi informacije, a manipulacija dezinformacije. Iskustvo pokazuje da se cinjenice ne mogu prikriti. Kad-tad se otkriju i raskrinkaju svaku obmanu. Time i izmanipulisana osoba prozre manipulatora, pa odnos zapadne u krizu. To se odnosi i na decu i roditelje.
Iako roditelj usmerava, vodi i odlucuje u ime deteta, takav odnos nema karakteristike manipulacije, jer nije nametnut, prikriven ili neiskren. Naprotiv, on se dobrovoljno prihvata kao najpovoljnije resenje za razlicit status zrelosti izmedju roditelja i dece. Dok se manipulacija zasniva na iskoriscavanju, neiskrenosti i sebicnom licnom interesu, dotle vodjstvo roditelja nastaje iz nuzde kao i ljubavi i brige za maloletno dete.
Roditelj pomaze detetu da se osamostali, ali dok to ne postigne odgovoran je za njegov razvoj, pa ima autoritet. Nije mu potrebna obmana da bi sprecio nepromisljene ili nezrele hirove deteta, vec iskren i odlucan stav. Dete nema koristi od obmana, vec od pravilnih informacija. Ako roditelj nije iskren, tj. ako manipulise detetom, ozbiljno ugrozava njihov odnos, kao i emocionalni razvoj deteta.
Ako dete ne moze da veruje roditeljima, kome ce onda moci? Osnovni uslov bliskog, srdacnog i funkcionalnog odnosa medju ljudima je poverenje i iskrenost. Zato izmanipulisana deca, kao odrasli ljudi, imaju teskocu da uspostave bliske odnose.
Samo arogantan covek, koji sebe smatra visim od ostalih, daje sebi pravo da manipulise. Njega ne interesuju osecanja drugih, vec se iskljucivo rukovodi vlastitom egocentricnoscu. Ne pridaje nikakav znacaj tome sto je obmanuta ili izmanipulisana osoba obezvredjena i emocionalno, a cesto i materijalno ostecena.
Manipulacija i prevara je pogubna za svaki odnos, dok istina i postovanje zblizava. Ako se zeli ostvariti odnos koji ce imati buducnost i konstruktivan razvoj tada se treba odabrati istina. Istina koristi informacije, a manipulacija dezinformacije. Iskustvo pokazuje da se cinjenice ne mogu prikriti. Kad-tad se otkriju i raskrinkaju svaku obmanu. Time i izmanipulisana osoba prozre manipulatora, pa odnos zapadne u krizu. To se odnosi i na decu i roditelje.
Iako roditelj usmerava, vodi i odlucuje u ime deteta, takav odnos nema karakteristike manipulacije, jer nije nametnut, prikriven ili neiskren. Naprotiv, on se dobrovoljno prihvata kao najpovoljnije resenje za razlicit status zrelosti izmedju roditelja i dece. Dok se manipulacija zasniva na iskoriscavanju, neiskrenosti i sebicnom licnom interesu, dotle vodjstvo roditelja nastaje iz nuzde kao i ljubavi i brige za maloletno dete.
Roditelj pomaze detetu da se osamostali, ali dok to ne postigne odgovoran je za njegov razvoj, pa ima autoritet. Nije mu potrebna obmana da bi sprecio nepromisljene ili nezrele hirove deteta, vec iskren i odlucan stav. Dete nema koristi od obmana, vec od pravilnih informacija. Ako roditelj nije iskren, tj. ako manipulise detetom, ozbiljno ugrozava njihov odnos, kao i emocionalni razvoj deteta.
Ako dete ne moze da veruje roditeljima, kome ce onda moci? Osnovni uslov bliskog, srdacnog i funkcionalnog odnosa medju ljudima je poverenje i iskrenost. Zato izmanipulisana deca, kao odrasli ljudi, imaju teskocu da uspostave bliske odnose.
Poslednja izmena: