Zasto volim Coca Colu

Jeste da je zla i imperijalisticka i da steti zubima, ali meni se vrati leto i jesen, neke '86... Restorancic u Kosutnjaku koji smo zvali "Kod Rajke", zbog blajhane konobarice koja je licila na Lepu Brenu.

Odem sa tatom u setnju i on naruci "kiselu" vodu, a meni Coca Colu. I onda ja (stara pet godina) pijem i gledam u one mehurice, a on mi objasnjava da u tome ima ugljen- dioksida. A oko nas suma.

Leto tih godina, zna se, Rogoznica (to je blizu "Sibekina"), kada su se jedne noci mestani izbezumili zbog providnog macaklina pa su mog oca zvali da ga uhvati jer su se plasili da je otrovan (a on se kao veterinar, izgleda, bokje razumeo od njih koji tu zive celog zivota). I ono neveofvatno jezero izmedju "nase" plaze i otvorenog mora, koje je nastalo verovatno udarom meteorita (bar sam tako tada mislila). Strane su mu bile tako strme a voda teget, niko se nikada tu nije kupao. A kada se izadje uvece, zna se, sladoled u komunistickoj poslasticarnici i Coca Cola u restoranu.

I onda zima, Nova godina se slavi naveliko. Ono ushicenje zbog sarenih ukrasa za jelku u oooooogroman poklon koji je, kao, sakriven za mene u ormanu. A sa televizije urla "Ko li mi te ljubio, grom ga ubio, bas me briga gdje si otisla, ravna ti je Jugoslavija".

A posle vise nije bilo tako. Omatori se malko, zaboravi na neke stvari, ali i danas kad samo okusim Coca Colu, ili cujem "Lipe cvatu" ili osetim miris mora, ja pomislim na detinsjtvo i na svog tatu.
 

Back
Top