Stari hrast

Stari hrast
Kad se pozdravljaju dan i veče u mojim venama prestaje krv da tece.
Tad se upale ulična svetla, i meni prestaje sve da smeta.
Znam…jos malo i sanjaću naš stari hrast.

Na brežuljku gde je horizont plava krivudava linija,
Gde je najlepši zeleni ćilim ukrašen sitnim pupoljcima.
Gde se ptice takmiče u cvrkutanju a leptiri u lepršanju,
Gde se potok poigrava kamenčicima kao dama biserima.

Tu je jedini stanovnik naš stari gospodin hrast.
Čvornovato stablo bilo nam je čest oslonac.
Teške savijene grane naš prekrivač,
Širok reckav list naš pokretač.
Taj gospodin je našoj ljubavi jedini svedok.

U snu ga pitam da li nas pamti?
Da li je oslonac nekom novom paru?
Ne, ne odgovara.
Ali, znam da me čuje kad mu se zahvaljujem.
Teške grane pomeri, i da mi do znanja da smo sad sami sebi oslonac.
 

Back
Top