Igle ispod koze (nastavak)

Tragovi u snegu sreću možda i odvedu nekud
u skrovište belog vuka koji čeka senku nemu
prošlosti i sećanja i svega što je imao
dok se iza mećava i snega nije skrivao.
Nestalo je krišom, tiho, senka isto iskrala
i osećaj da on ipak negde nekom pripada.
Sudbina se igrala, pustila je i tada
da se večnost izgubi u ledenim iglama.
A ti idi tragom spokojna jer strela nije otrovna
kad je u luk zapinje čistog srca osoba.
I zver zna da tuguje, u svom tada kutku je,
videćep je kako ništa sem srca svog ne čuje.
Nećes vuka poznati jer nije kao ostali,
nećeš ga ni dozvati da povičeš jače.
Vreme brzo prolazi, još malo će ostati,
u ledu su odrazi, vuk samotnjak plače.
 

Back
Top