Prepuštam se dodiru svih lutaka u svemiru,
u nemiru ne dopiru do tebe reči mraka
jer previse si jaka da bi išta sad priznala
a ja suviše sam slab, snaga me je izdala.
Ne znam više ko si ti, još manje shvatam ko sam ja,
ko smo mi i ko je kriv, u reci bez povratka.
Da li bi me poznala da dođem ti u suzama?
Uvek me je bolela ta praznina u grudima.
A ja isti sam k'o pre i isto gledam sve te
zvezde na julskom nebu što su s nama smejale se
svakoj novoj zori i svakom novom danu
i sve su naše brige lako sklanjale u stranu.
A sad se krijem negde tamo između dva sveta,
sada svaka nova noć strašno boli, strašno smeta
da l' nas sanjas nekad k'o što i ja sanjam,
da l' u snovima i ti draga sa oblaka padaš?
Da l' te realnost zaboli kao i pad na to tlo?
Mirišu nam opet snegovi, da li osecaš i to?
I kad krupne pahulje padnu ti na obraze
sve će biti kao pre sem staza što su nestale.
u nemiru ne dopiru do tebe reči mraka
jer previse si jaka da bi išta sad priznala
a ja suviše sam slab, snaga me je izdala.
Ne znam više ko si ti, još manje shvatam ko sam ja,
ko smo mi i ko je kriv, u reci bez povratka.
Da li bi me poznala da dođem ti u suzama?
Uvek me je bolela ta praznina u grudima.
A ja isti sam k'o pre i isto gledam sve te
zvezde na julskom nebu što su s nama smejale se
svakoj novoj zori i svakom novom danu
i sve su naše brige lako sklanjale u stranu.
A sad se krijem negde tamo između dva sveta,
sada svaka nova noć strašno boli, strašno smeta
da l' nas sanjas nekad k'o što i ja sanjam,
da l' u snovima i ti draga sa oblaka padaš?
Da l' te realnost zaboli kao i pad na to tlo?
Mirišu nam opet snegovi, da li osecaš i to?
I kad krupne pahulje padnu ti na obraze
sve će biti kao pre sem staza što su nestale.