Stajao sam na stanici metroa. Kada je metro stao i otvorila se vrata vagona, kraj prozora sam ugledao jednu predivnu devojku. Ona je bila naj lepše biće koju sam ikada video u životu.
Kada me je pogledala, oborio bih pogled. Kada sam ja podigao glavu i pogledao nju ona je skretala pogled. I tako nekoliko puta. Vrata vagona su se zatvorila a ja ostao na stanici. Tada su se naši pogledi sreli, a ona mi je uputila najlepši osmeh. Imao sam neodoljivu želju da razvalim vrata vagona kako bih ušao unutra. Čekao sam je. Svakoga dana, uvek u isto vreme i uvek na istom mestu narednih mesec dana, ne bi li ugledao tu devojku. Nije se pojavila. Još uvek ne mogu da zaboravim to lice i taj predivan osmeh. Bio sam mlad. To je bilo pre dvadeset godina. Tada sam rekao sebi:» Nikada više ne propustaj priliku».
iz filma "Nepristojna ponuda"
Kada me je pogledala, oborio bih pogled. Kada sam ja podigao glavu i pogledao nju ona je skretala pogled. I tako nekoliko puta. Vrata vagona su se zatvorila a ja ostao na stanici. Tada su se naši pogledi sreli, a ona mi je uputila najlepši osmeh. Imao sam neodoljivu želju da razvalim vrata vagona kako bih ušao unutra. Čekao sam je. Svakoga dana, uvek u isto vreme i uvek na istom mestu narednih mesec dana, ne bi li ugledao tu devojku. Nije se pojavila. Još uvek ne mogu da zaboravim to lice i taj predivan osmeh. Bio sam mlad. To je bilo pre dvadeset godina. Tada sam rekao sebi:» Nikada više ne propustaj priliku».
iz filma "Nepristojna ponuda"